TREĆA VAZMENA NEDJELJA ( 23.4.2023.) Prepoznati Uskrsloga i svjedočiti da je živ
Misna čitanja: Dj 2,14.22-33; 1Pt 1,17-21; Lk 24,13-35
Isus je uzkrsnuo "prvoga dana u tjednu", tj. dan nakon subote. A subota je Izraelcima (bila) sveti dan, dan posvećen Gospodinu. Odnosno, to je bio dan odmora od svih poslova, dan slavljenja Gospodina i dan vlastitoga posvećenja zajedničkom molitvom i čitanjem Sv. pisma u obitelji. Toga dana se nikamo nije putovalo - išlo se samo u sinagogu.
Zato su dvojica Isusovih učenika tek sutradan po suboti, očito je tek poslije podne, krenuli u Emaus - 60 stadija od Jeruzalema je oko 11 km. Drugi apostoli ostali su u Jeruzalemu, zajedno u strahu iza dobro zatvorenih vrata ter u neizvjesnosti što će s njima biti. Od njih je i Toma nekamo već bio otišao.
Ta dvojica su na putu što dalje od mjesta gdje je Isus nastradao i što dalje od ljudi koji su ga likvidirali. Oni zapravo, što je veoma paradoksalno i u skladu s neočekivanim obratima u svakoj 'Božjoj drami' - u strahu za vlastiti život, podpuno razočarani u što su "ulupali" pune tri godine života - bježe od "pokojnog Isusa" upravo na dan njegova Uzkrsnuća! Isus je živ, ali ta dvojica, kao i svi ostali apostoli, to ne mogu ni zamisliti. I onda se događa nešto čudesno… On im se pridružuje u liku stranca koji pojma nema o događaju kojega su, reklo bi se danas - puni mediji… Veoma pozorno slušaju njegovo tumačenje svetih Pisama… osjećaju neku ljepotu i toplinu srca, čega su tek poslije postali svjestni… i nakon toga za stolom ga prepoznaju tek u lomljenju kruha - "a on im izčeznu s očiju"…! To je iz temelja promijenilo njihov život pa su se odmah bez straha vratili ostalim učenicima u Jeruzalem, gdje im se Isus ukazao svima zajedno…
Nama danas taj događaj može biti putokaz za odkrivanje osobe Isusa Krista. Naime, izkustvo kaže da mnogi kršćani ne poznaju Isusa, nikada se s njime nigdje nisu susreli, premda je On živ!
Dakle, kako prepoznati Uzkrsloga? - pitanje je svih pitanja. Događaj u opisu Sv. Luke uči nas kako je ključ za prepoznavanje Uskrsloga u našoj sredini - osluškivanje i razumijevanje Riječi Božje, Sv. pisma. To znači da se tek po čitanju i razumijevanju Biblije vjernicima stvrdnuto srce tako smekša da mogu prepoznati Isusa živog i uskrslog, tj. susresti ga i prepoznati u svojoj sredini - ne samo u crkvi, nego i u obitelji, na radnom mjestu, na cesti, na sportskom terenu itd. Jer On je uvijek ondje gdje su ljudi, gdje je čovjek, a poglavito čovjek u nekoj potrebi! Dakle, ne mogu vidjeti ni prepoznati Isusa oni kršćani koji se slabo hrane Božjom riječju. Odnosno, oni koji kod kuće ne čitaju Bibliju, pa u crkvi ono što čuju ne mogu razumjeti, jer ne dolaze redovito ter im je zato sve što čuju čudno i nepovezano…
A bez te hrane koju nam u svetim Pismima daruje Crkva, i otajstvo Krista čini nam se dalekim. Zato se događa da čak i oni koji češće dolaze na misu gdje nam se sam Krist daje, ne dožive osobni susret s Njime. Zbog toga se mnogi vjernici - to je najočitije na sprovodnim misama - na euharistijskom slavlju ponašaju doslovce kao publika u kazalištu na nekoj nezanimljivoj ili dosadnoj predstavi: od početka do kraja sve nijemo prate i usta ne otvaraju… pa onda im i srce ostane zatvoreno. A Isus u naše srce ne provaljuje, On ulazi nježno, nenametljivo… baš kao što je prišao dvojici učenika na bijegu u Emaus.
aAli ako otvorimo svoje srce i svoja usta pa glasno molimo i pjevamo ter sve pozorno slušamo, kao ona dvojica učenika, onda će Njegova riječ ugrijati naša srca pa ćemo ga i mi prepoznati u lomljenju kruha, tj. u sv. misi, ali i u svakom čovjeku koji je potreban naše lijepe riječi ili bilo koje pomoći. A onda ćemo "vrijeme svoga proputovanja", tj cijeloga života proživjeti u bogobojaznosti, kako kaže Sv. Petar, jer će naša vjera i nada biti u Bogu (v. 1Pt 1,17-20) pa ćemo tako pridonijeti da naš narod prestane ubrzano izumirati, tj. da iziđe iz "demografske zime", kako kaže papa Franjo. Jer bit ćemo, poput apostola, radostni svjedoci istine da je Isus živ!
A.K.