TRI DARA U SVETOJ NOĆI Božićna priča (posebno za djecu - ali vrijedi i za starije)

Kad su pastiri već davno bili otišli, a u siromašnoj je štalici nastala tišina, podigne Dijete glavicu i pogleda prema vratima. Ondje je stajao dječak, zaplašen i stidljiv. "Dođi bliže", reče Dijete, "zašto se bojiš"? "Zato što ti nisam ništa donio", odgovori dječak. "A ja bih vrlo radio i od tebe nešto dobio", reče Dijete u jaslicama. Mali se stranac na to uzruja: "Ja ništa ne znam! Ništa ne posjedujem. Kad bih nešto imao, dao bih ti ...Evo." I dječak je kopao po džepovima svojih starih hlača. . "Evo starog nožića koji sam našao. Evo ti ga!"

"Ne,", reče Dijete, "zadrži nožić. Ja od tebe želim nešto posve drugo. Tri stvari ...". "Vrlo rado", reče dječak, ali "što?"

"Daruj mi svoju posljednju sliku koju si nacrtao." Dječak se zacrveni, bilo mu je neugodno. Da ni Marija ni Josip ne čuju, dječak se posve približi Djetetu: "Ali slika je bila tako loša, da je nitko nije htio ni vidjeti." "Upravo stoga", reče Dijete u jaslicama, "upravo stoga hoću tu sliku. Donesi mi uvijek sve ono što se drugima na tebi ne sviđa, što druge u tvom životu ne zadovoljava."

"A onda", nastavi Dijete, "želim da mi daš svoj tanjur". "Ali njega sam danas razbio", zamuca dječak. "Upravo zato ga hoću", reče Dijete. "Donesi mi uvijek nešto što je u tvom životu slomljeno, da to opet zacijelim."

"I kao posljednje, daj mi svoj odgovor roditeljima kada su te pitali, kako si razbio tanjur. Sada se dječak vrlo ražalosti i zamuca.: "Rekao sam da sam tanjur nehotice gurnuo sa stola, ali to je bila laž. Stvarno sam ga u ljutnji bacio na kameni pod." - "To sam htio znati", reče Dijete. "Donesi mi uvijek sve zlo svoga života, svoje laži i uzmicanja, svoj kukavičluk i svoju okrutnost. Sve ću to uzeti. Ti to ne trebaš. Želim te razveseliti i oprostiti tvoje pogreške. Od danas možeš doći svakoga dana k meni."