TRIDESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU- NEDJELJA KRISTA KRALJA (A) (26.11.2023.) Isus - jedini Put u Kraljevstvo

Misna čitanja: Mt 25,31-46

Posljednja nedjelja u liturgijskoj godini kroz misna čitanja - a poglavito kroz evanđelje - ističe odnos vjernika s Isusom Kristom koji daje smisao povijesti i svijetu. Svetkovina Isusa Krista Kralja svega stvorenja ne daje Kristu počasni naslov ili titulu - poput onih u svjetovnoj uporabi, nego ga ističe kao središte ljudske povijesti i nudi ključ za razumijevanje ukupne povijesti. Smisao povijesti svijeta i čovjekova života razumije se jedino u odnosu s Isusom Kristom. Isto tako, odnos s Isusom Kristom ima presudnu ulogu u shvaćanju kršćanske ljubavi i zajedništva s drugima.

U evanđelju Isus sebe predstavlja kao Gospodina koji u slavi dolazi suditi svijet. Taj odlomak, ta scena spada među najpoznatije i najslikovitije biblijske opise budućega života. Ali ona se također može gledati i kao sažetak gotovo cijeloga Evanđelja. Naime, kriterij kojim će Krist suditi svakom čovjeku i svim narodima bit će ljubav, služenje, pomaganje onima koji su u bijedi, siromaštvu, patnji, bolesti ili nepravdi…! A to je ujedno ostvarenje onoga što molimo u Očenašu: Dođi kraljevstvo tvoje…!

Dakle, Kristovo (Božje) kraljevstvo na zemlji, nije nasilna vlast, nego gospodstvo ljubavi i mira. Zato naše nasljedovanje Krista nije u obliku trijumfalizma, nego u samoodricanju i poniznosti, po uzoru na Krista - njegov život je žrtva, a simbol križ… Zato nas Isusove riječi upozoravaju da vjernik ne smije biti usmjeren samo na sebe, svoje potrebe ili životne ciljeve, nego misliti i na potrebe drugih.

Jer, tko god ljubi bližnje i čini im dobro, zapravo ljubi Krista. Zato, Njega priznati kao Kralja svega stvorenja, kao svoga osobnog Kralja, znači nasljedovati njegov poziv i susresti ga u svakom čovjeku te se posvetiti izgradnji boljega svijeta u konkretnoj životnoj stvarnosti, tj. ovdje - u Švici. A to uključuje svakodnevnu žrtvu u svojoj obitelji, ali isto tako doprinos svojoj župnoj obitelji - kroz pjevanje, čitanje, katehezu, uređivanje okoliša, čišćenje crkve, molitvenu zajednicu… itd. To uključuje i brigu za svoj narod - evo naš narod ubrzano izumire: tko misli na to, koga je briga za našu demografsku katastrofu? A što možemo? - tako većina upitno uzdahne s osjećajem podpune nemoći. A to je pogrješno. Jer i kad doista ništa ne možemo učiniti možemo primijeniti "Stepinčev poučak" (kad nam sve uzmu, ostaju nam dvije ruke koje možemo sklopiti i) – možemo moliti!

Dakle, blagdan Krista Kralja daje završni smisao i završetku crkvene godine, i vjerničkom životu, poglavito onome koji dugo "nosi teški križ". Jer unatoč nevoljama i teškoćama na kraju ipak slijedi Kristova pobjeda - ali i naša pobjeda, kao nam je zajamčio (v. Otkrivenje gl. 2 i 3)… Zato nam ovaj blagdan naviješta slobodu, nadu, odgovornost prema onima s kojima živimo i prema njihovoj, tj. našoj zajedničkoj budućnosti. Jer naš Spasitelj, Isus Krist, jedini je put koji nas vodi k vrjemenitoj i vječnoj sreći. To značenje imaju Njegove riječi: Ja sam Put i Istina i Život - nitko ne dolazi Ocu osim po meni!

A.K.