TRIDESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU (6.11. 2022.godine) Kršćani – svjedoci radosti (i) uskrsnuća

Misna čitanja: 2Mak 7,1-2.9-14; 2Sol 2,16-3,5; Lk 20,27-38

Gospodin nije Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!

Te Isusove riječi zvuče kao pravi lijek nakon što smo se proteklih blagdana naslušali, načitali i nagutali medijskih spominjanja naših MRTVIH. Dakle, od predprošloga tjedna svi su mediji reklamirali tzv. Noć vještica, zatim se na blagdan Svih svetih stalno isticalo odavanje poštovanja našim mrtvima!

Da su nas u te dane posjetili npr. Marsovci (koji ne postoje), oni bi zaključili da smo civilizacija mrtvih, tj. da smo bića koja slave kult smrti, zapravo da je naš svijet - kultura smrti! Čudno, a mi svi kršćani! I naš Bog je Bog živih! Pa u što mi to vjerujemo?

Eto, na ozbiljno razmišljanje o tome potiče nas Isusova rasprava sa saducejima. Oni su u židovstvu bili vjersko-politička stranka, ali razlikovali su se od vjersko-političkog pokreta farizejâ po tome što su nijekali uskrsnuće mrtvih, opstojnost anđela i tradiciju. Zato su Isusu htjeli postaviti zamku jednim "ženidbenim slučajem".

Naravno, bila je to izmišljena priča, a bitno je bilo pitanje - ako postoji uskrsnuće mrtvih, čija će poslije biti ta žena koja je bila u braku sa sedmoricom muškaraca? Isus na to narodu utvrđuje vjeru u uskrsnuće. Naglašava da su ljudi na onom svijetu besmrtni, da su jednaki anđelima, i da su sinovi Božji jer su sinovi uskrsnuća!

Nama, kršćanima, konačnu potvrdu i sigurnost za naše uskrsnuće dao je sam Isus Krist svojim uskrsnućem od mrtvih. Potrebno je da upravo tu istinu što češće ističemo, jer živimo u kulturi smrti - kako je isticao papa Ivan Pavao II. Ili kako je Benedikt XVI ponavljao da u svijetu vlada diktatura relativizma. To je teški poremećaj u razlikovanju dobra i zla, svjetla i mraka, ljubavi i mržnje, muškarca i žene, vrline i opačine... Bijedna kultura smrti!

Zato je, ponavljam, potrebno da mi što češće ističemo istinu o uskrsnuću. To je važno ponavljati, sebi i drugima, jer vjera u prekogrobni život i u uskrsnuće često je izvor sumnje i kamen spoticanja, čak i nekim dobrim kršćanima. U razgovorima se zna čuti: A, nitko se otamo nije vratio!? No to je podpuno pogrješano, jer - Isus se vratio! Poslije smrti i tri dana u grobu, živ je javio učenicima i 40 dana se s njima družio, jeo i pio... - oni su to svjedočili ter za tu istinu bili spremni i život dati!

Ali ne samo to, Krist je svojim uskrsnućem dao jamstvo i našega uskrsnuća. Dakle, mi nismo budući mrtvaci, ni naši pokojni nisu mrtvaci - jer oni su živi, oni žive u Bogu. To znači da onaj tko u ovom životu ide Kristovim putem - preko umiranja prelazi u život vječni. Biti kršćanin dakle znači biti svjedok uskrsnuća - svjedok vječnoga života! A ta vjera daje nam čudesnu snagu da možemo podnijeti i najveće muke. Primjer su hrabra braća Makabejci (1. čitanje) - svi su radije pristali umrijeti nego da se odreknu svoje vjere ter budu "cijepljeni" novim mjerama i odredbama tadašnje globalne vlasti. Jer, vjerovali su u uskrsnuće!

Zato je Isusovo Evanđelje - Radosna vijest. A mi smo, ako vjerujemo Isusu Kristu, ponavljam, glasnici nade i svjedoci radosti. 

A.K.