TRIDESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU (A) (12.11.2023.) Stalno puniti 'baterije vjere'
Misna čitanja - evanđelje: Mt 25,1-13
U evanđeljima posljednjih nedjelja slušali smo Isusove prispodobe o Kraljevstvu nebeskom. Time nas je Božja riječ polako spremala za svršetak liturgijske godine, koja svoj vrhunac ima na svetkovinu Krista Kralja. Danas smo opet čuli jednu zanimljivu priču o Božjem dolasku. To je slika skupine od deset djevojaka, kao deset djeveruša koje pripremaju dvoranu i čekaju zaručnika da nakon vjenčanja dođe na svatbu. Priča kaže da je bilo pet mudrih, a pet ludih, tj. pola njih se ozbiljno pripremilo, a pola površno ili neozbiljno, kao npr. čovjek koji s cijelom obitelji automobilom krene na dalek put bez hrane, pića, goriva i novca…
Čuli smo kako su te lude djevice završile. No tih deset djevica zapravo su slika Crkve, kršćanskoga naroda, nas koji bismo trebali biti stalno spremni za Kristov dolazak odnosno za naš osobni susret s Bogom, koji može biti iznenadan.
Ali znademo da, nažalost, i među nama ima onih koji uopće ne brinu ima li ulja u njihovoj svjetiljci. A što je svjetiljka? To je naša vjera! A što je ulje? Ulje je Božja snaga koju dobivamo po molitvi i sakramentima, a sv. misa je najvažnija. Jasno, neki stalno imaju ulja u svojim svjetiljkama, ali ne dovoljno. To su oni koji rijetko mole, Boga se sjete tek kad im nešto treba, a na sv. misu dolaze samo kad naruče za svoje pokojne. No to je premalo. Takvi su slični lisici koja zimi u planini pruži prednje noge prema vatri od koje je udaljena mnogo kilometara, ali misli da će se tako ugrijati.
No to nije znak mudrosti koju Bog od nas traži. Jer kako što je potrebno stalno puniti baterije svih naših aparata da bi radili, tako trebamo puniti i baterije svoje vjere. Što koristi čovjeku najpametniji mobitel ako se nađe u prostoru gdje nema signala (kao ja jedne nedjelje u Čanku), ili je daleko od kuće, a nema punjač. Dakle, jao vjerniku koji izgubi signal Neba!
Jasno, to je upozorenje svima nama, da nam se ne dogodi propust, tj. da se ne uljuljamo u sigurnost kako smo dovoljno dobri, jer oko nas ima mnogo onih koji su loši kršćani. Jer ima mnogo vjernika koji su često ili stalno u crkvi, no Krista istinski ne ljube niti očekuju da uđu u podpunu radost zajedništva s Njim. Nisu Isusa Krista doživjeli kao osobu s kojom su prijateljski povezani - možda misle da nije moguće biti s Bogom kao s nekom prijateljem. A upravo to Bog želi - zato je postao čovjekom, zato nam se u Isusu približio.
A ta bliskost, to prijateljstvo s Isusom postiže se stalnom molitvom – osobnom i zajedničkom u obitelji, čitanjem Biblije, redovitom sv. misom. To je ulje za svjetiljku naše vjere, to je punjač baterije naše svete vjere. Kršćanin koji stalno ima to ulje i taj punjač, on je mudar čovjek. Takvi su uvijek budni i stalno spremni na Kristov ponovni dolazak i susret s Bogom.
Baš kao što je bio biskup Sv. Karlo Boromejski, koji je volio sport, i dok je jednom igrao biljar pitali su ga što bi napravio kad bi znao da je sutra smak svijeta, Sudnji dan. Mirno je i vedro odgovorio: Nastavio bih igrati…!
A.K.