TRIDESET I PRVA NEDJELJA KROZ GODINU (30.listopada 2022.godine) Otvoriti vrata Isusu Kristu…!
Misno čitanje (evanđelje): Lk 19,1-10
Želio je vidjeti Isusa!
Kao i prošle nedjelje, i danas u evanđelju imamo jednog carinika u glavnoj ulozi. Onaj je pun poniznosti molio u Hramu, a ovaj, po imenu Zakej, želi Isusa vidjeti. Baš kao što su se ljudi penjali na stabla ili na krovove kuća kuda je prolazio Papa kad je bio u Hrvatskoj. Ili kao što se ljudi penju na stabla i zgrade blizu stadiona da vide utakmicu ili bolje čuju koncert. Tako je jedan političar jednom rekao: Bio sam na Thompsonovu koncertu 3 minute, samo da to vidim! Očito, bio je jako radoznao.
U ovom pak slučaju, mi ne znamo zašto je Zakej želio vidjeti Isusa. Čuo je za Njega, jer Isus je tada bio veoma popularan, iako nije bio ni glumac ni pjevač. Svakako, iz cjeline evanđeoskog opisa očito je da se Zakej na stablo popeo ipak iz nekog dubljeg razloga nego je obična radoznalost.
No, ovaj 'naš' Zakej bio je vrlo zanimljiv tip. On je bio nadcarinik. Možda je čak bio šef cariniku Mateju koji je za Isusom pošao direktno s posla. Ali za razumijevanje ovoga slučaja valja znati da ondašnje zanimanje carinika nema nikakve veze s današnjim službenicima u carinarnicama ili na granici. Carinici su onda zapravo bili poreznici, točnije, utjerivači poreza. U tome su često bili vrlo grubi i dobro su zarađivali jer su ljude mogli pljačkati zato što ih nitko nije kontrolirao. A Zakej je bio šef takvima - drugim riječima, u očima naroda on je bio šef svim lopovima koji su narod pljačkali i uz to služili okupatorskoj rimskoj vlasti. Zato nam je teško znati što je sve Zakej imao na duši. Možda je baš zbog toga htio vidjeti Isusa!
No ono što je slijedilo dokazuje također da čovjeka nije dovoljno- vidjeti. Jer nekoga vidjeti doista obogaćuje naš doživljaj, ali ipak ne daje cjelovitu sliku o njemu. Za dubinu traži se susret za zajedničkim stolom u čovjekovoj kući! Zato Isus veli Zakeju: Žurno siđi! Danas želim proboraviti u tvojoj kući!
Zanimljivo je, nadam se da ste to primijetili, kako je Zakej postupio i što se sve poslije dogodilo. To je kao drama u 4 čina: 1. Zakej žurno silazi! 2. Prima Isusa sav radostan! 3. Nadoknađuje četverostruko sve što je 'jamio', tj. nepravedno stekao! A zatim slijedi 4. čin: Isus kaže: Danas je došlo spasenje ovoj kući! - dakle Zakeju i cijeloj njegovoj obitelji!
A sada pokušajmo zamisliti što bi bilo da je Isus prošao pored smokve i da Zakeja uopće nije pogledao. Bi li se razočaran vratio kući ili bi mu ipak nešto značilo i to što je Isusa barem vidio? O tome možemo samo maštati. O tome vješt pisac može napraviti priču ili čak roman... No, dogodio se heppyand - drama sa sretnim završetkom! I carinik Matej i nadcarinik Zakej ušli su u povijest, u Bibliju, u kršćanstvo - i postali veliki. Zašto? Jer su spremno i radosno poslušali Isusov poziv da ga prime u svoj dom!
To je, dakle, poruka i za nas - nije dovoljno biti kršćanin na papiru, nije dovoljno ni ići u crkvu...! Nego jedini ispravan put za našu vrjemenitu i vječnu sreću jest ono što je učinio Zakej. A to je ono što je često ponavljao papa Sv. Ivan Pavao Dragi: Otvorite vrata Kristu! Odnosno, primite Isusa ga u svoju kuću! To znači - primiti Krista u kuću svoje duše, svojega srca i svojega života! A to onda također znači, tj. logična je posljedica toga susreta - svojim riječima i cijelim životom radostno svjedočiti da smo Njegovi učenici. To zapravo znači - biti kršćanin: radostni svjedok Isusove ljubavi!
A.K.