TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU ( 23. listopada 2022.godine.) - Molitva - izlaz iz krize i uspjeh misija
Misna čitanja: Sir 35,12-14.16-18; 2Tim 4,6-8.16-18; Lk 18,9-14
Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.
Tako je Isus završio pouku o oholosti i poniznosti, na primjeru dvojice koji mole podpuno različito. Jedan (farizej) je primjer kako ne valja moliti, a drugi (carinik, tj. poreznik) kako treba moliti. Naime, Bog nas dobro poznaje i zato ne smijemo pred Njim isticati svoje zasluge - kao što je činio farizej, nema razloga da se pred Njim hvalimo, jer sve što imamo to je Njegov dar. Nego radije pred Bogom trebamo priznati svoju grješnost i slabost i moliti ga za pomoć - kao što je molio ovaj poreznik.
Farizej iz prispodobe očitovao se kao oholica. Pred Bogom se hvalio, kao da je Bog njemu nešto dužan zato što se on smatra dobrim. Zaboravio je, jadan, da je oholost (nije slučajna đavlova zamka u Edenu!) također prvi čovjekov grijeh. Zato se na oholicu odnosi biblijska opomena da će 'ohol pogled biti skršen' (Iz 2,11), jer Bog kaže: "Čovjeka oholih očiju i srca naduta ja ne podnosim" (Ps 101,5).
Premda oholih i bahatih ima u svih staležima, danas je to glavna oznaka globalnih moćnika koji nastoje sve porobiti ("kolonizirati", kako Papa voli reći) pa za to i ratove organiziraju. Ujedno, oni naivne i polupismene ljude pomoću svojih medijâ truju raznim glupostima kako bi postali umišljeni i živjeli kao da Boga nema. Nažalost, u tome značajno uspijevaju pa danas i mnogi kršćani žive upravo tako - kao da Boga nema. Kome oni mogu biti svjedoci, kako oni mogu biti misionari?
To naglašavam jer danas je Svjetski misijski dan. On nas podsjeća da sva Crkva ima zadaću naviještati evanđelje - kao zajednica koja živi po Kristovu evanđelju. To znači da odrasli kršćani moraju posebno pred mladima posvjedočiti da je Evanđelje rješenje za sve probleme i teškoće. Da je Isus Krist jedini put za izlazak iz krize - pa i iz naše 'demografske provalije' - tj. da se na Boga moramo osloniti, da trebamo ponizno moliti kao onaj grješnik (poreznik) iz prispodobe... Ali koliko je takvih danas u tzv. katoličkoj Hrvatskoj? Koliko je poniznih u biznisu, u politici, na estradi, u sportu, u Supertalentu, u tv-sapunicama...? Svi žele biti zvijezde, uspjeti preko noći, bez rada, u kladionici... A koliko je poniznost važna pokazuje i činjenica da ju i naš izbornik Dalić često ističe!
Dakle, krajnji je čas da se uozbiljimo, jer već i u našim manjim sredinama imamo sugrađane drugih kultura, vjera, rasa... Hoće li oni, gledajući naš život, shvatiti da nosimo Kristovu riječ zato što je On istina, zato što smo pronašli u Njemu smisao i istinu za svoj život? Papa Franjo često ističe da je misijsko poslanje odnosno takvo svjedočenje zadaća svih krštenika, ali svjedočenja nema bez obraćenja. A obraćenja nema bez ponizne molitve! I papa Benedikt je također to naglašavao, a u jednoj poruci za ovaj Misijski dan, istaknuo je potrebu sve većeg otvaranja misijskoj suradnji među drukčijim kršćanima. Konkretno, među nama ima pravoslavnih vjernika, ima također raznih protestantskih odnosno evangeličkih zajednica. Svi zajedno moramo razmišljati o tome "kako bi se promicalo naviještanje evanđelja u srcu svake osobe, svakog naroda, kulture, rase, nacionalnosti na svim meridijanima i paralelama". Bez toga nastojanja, bez toga žara svi ćemo biti na gubitku, jer ateizam novoga poganstva sve gazi pred sobom - zato što je ono potpuno proželo današnju zabavnu kulturu: bezboštvo i moralni relativizam su u zabavnoj glazbi, u video-igrama, u filmu, u modi, u dječjoj i mladenačkoj literaturi... a, s druge strane, nigdje nema izvornoga Krista! Osim negdje malo razvodnjenog, light ili soft Evanđelja... a to je posebna varka...!
Sve nam to posvješćuje veliku istinu da naša misijska zadaća nije širenje Evanđelja npr. u Africi, nego u našemu gradu: u školi, na poslu, u kafiću, na igralištu... pa čak i u vlastitoj obitelji...! Zato je sveti papa Ivan Pavao često govorio o potrebi nove evangelizacije. Što znači taj izraz? To znači da u kršćanskim zemljama ima sve više krštenih pogana. To su krštenici koji žive kao pogani. To su mladi koji su poslije krizme napustili crkvu, to su odrasli koji žive po staroj formuli "u se - na se - poda se" (pa je čovjek kao prase)! Takvi u crkvu dođu samo kad netko umre (nazvao sam ih - 'grobokatolici'), ili se Boga sjete tek kad se dogodi neka nesreća ili ih pogodi bolest. A to je jako neozbiljno.
Vrijeme u kojem živimo vrlo je ozbiljno, neusporedivo ozbiljnije nego to prikazuje neka popularna tv-sapunica, ili Ples sa zvijezdama, ili Liga prvaka, ili neka poznata pjevačica... Isus nas, današnjim evanđeljem također, često potiče na molitvu. Apostol Pavao kaže: Bez prestanka molite! To znači, veli Sv. Augustin (u Poslanici Probi), "neprestano imati želju za molitvom. To ne znači da se molitva svodi na brbljanje... Mnogo moliti znači dugotrajnim i pobožnim osjećajem srca kucati na vrta onoga koga molimo... jer (Gospodin) je po svojoj Riječi (po Kristu) sve stvorio i nisu mu potrebne ljudske riječi". Zato trebamo moliti ustrajno i ponizno! Onda ćemo biti uslišani, a tako ćemo također biti misionari - i u svojoj sredini i u cijelom svijetu!
A.K.