DVADESET I DEVETA NEDJELJA KROZ GODINU (16.listopad 2022. godine) - Ustrajna molitva – 'formula' za izlaz iz krize

Misna čitanja: Izl 17,8-13; 2Tim 3,14-4,2; Lk 18,1-8

Potresna zgoda iz evanđelja ove nedjelje posvješćuje nam snagu i ističe potrebu ustrajne molitve. Siromašna udovica uporno je molila tvrdokornog sudca da je obrani od nepravednog tužitelja. Možda baš kao i danas čine mnogi nepravedno osuđeni. Ali bahati moćnik nije imao milosti - suci su dakle i u ono vrijeme bili slizani s moćnicima iz sjene, pa je i ovaj sigurno imao debele veze u vrhu. Zato se prema udovičinim molbama odnosio po formuli: Ajde, babo, ne dosađuj, imam ja važnijega posla - hvatam velike ribe! Međutim, sirota udovica ne odustaje i - njezina upornost donosi plod. Dakle, snažna je i potrebna ustrajna molitva!

No, ta Isusova pouka posvješćuje nam kako je ustrajnost, tj. upornost vrijedna u svemu odnosno na svim područjima života. Kada je npr. riječ o sportu, valja se sjetiti velikog stratega Ante Kostelića koji je 'forsirao' metodu za postizanje vrhunskih rezultata: ne učiniti dnevno ni jednu vježbu manje nego je potrebno...! Tko misli da je isto učiniti npr. 140 umjesto 150 sklekova, grdno se vara, jer to je godišnje ukupno 3.650!

Međutim, to isto pravilo vrijedi i na duhovnoj razini: potrebno je ustrajno vježbati i ništa ne propuštati - i kad je riječ o stjecanju dobrih navika, i kad se čovjek želi osloboditi neke mane! A to - u svjetlu poruke današnjeg evanđelja - znači da se ne smije dnevno ni jedan Očenaš manje izmoliti, jer to je ukupno 365 godišnje! To također znači sljedeće: kako će mlad čovjek postati uravnotežena i stabilna duhovna osoba ako 'pobjegne' iz crkve odmah nakon krizme... pa dođe na ispovijed tek za vjenčanje; ako se godinama 'pričešćuje' samo pivom umjesto Tijelom Kristovim...?!

Primjer ustrajne molitve, svima dobro poznat je i majka Sv. Augustina, Sv. Monika. Cijeli je život molila za obraćenje svoga sina... i uspjela! Ali, imamo i mi našu, "hrvatsku Moniku" - to je Barbara Stepinac, majka našega svetog blaženika Stepinca: ona se pri rođenju maloga Alojzija zavjetovala da će svako drugi dan postiti na nakanu da joj sin postane svećenik - i ustrajala je 32 godine!

Dakle, imamo i mi rješenje za sve naše probleme. Štoviše, davno je proglašeno s najviše razine naše Crkve. Mlađi to ne znaju, ali recept za izlaz iz krize, koji vrijedi i danas, dali su naši biskupi već u Ninu 1979. na slavlju Godine kneza Branimira, a glasi: Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi svetu misu! Jasno, već tada su neki na to odmahnuli rukom, kao što će vjerojatno i danas netko reći: A neš ti 'recepta'! Ali to su uglavnom oni koji je vjeruju u snagu molitve. Zato Isus upozorava: Kad Sin čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji? To znači: Kad Isus ponovno dođe, u što će ljudi vjerovati? Jer znademo kako i mnogi kršćani danas 'vjeruju' u novac, u oružje, u zlato, slavu, idole... i nemaju Boga na prvom mjestu u svome životu...!

Ovo je važno i presudno za našu budućnost. Jer stanje u svijetu je zabrinjavajuće, a bit će još teže! No, to nije strašenje, nego posvješćivanje činjenice! Kao kad na vremenskoj prognozi Vakula kaže: Temperatura sutra naglo pada - obucite se dobro! Tako je i ova moja tvrdnja jednostavno upozorenje. Naime, ovo što se danas u u svijetu (i u Hrvatskoj) događa na političkoj pozornici jest vrlo dramatično upozorenje čovjeku koji misli. Bit će to teška vremena - ne samo ekonomski, nego za vjernike odnosno za kršćane! Doći će i novi progoni - brže nego što mislimo. Tako će se i u Hrvatskoj vidjeti tko je heroj, a tko kukavica.

Mnogi će se začuditi kako se odjednom pojedinci koje su poznavali kao normalne ljudi i "mirne građane", pretvaraju u progonitelje, koji će - baš kako je Isus najavio - prokazivati ne samo prijatelje nego i članove svoje obitelj! Ali to će biti ljudi kojima je danas umjesto molitve na ustima psovka, kojima je nedjeljom važniji krevet nego crkva, kojima je draža tv-sapunica ili šank u birtiji nego poučna tribina u GPOU, kojima su crkveno pjevanje i misa dosadni - jer cijelu noć do jutra borave u buci uz divljačke ritmove koji ubijaju srce, pamet i Boga u čovjeku... Znadem, to zvuči i grubo i čudno, ali samo upozoravam - kao Vakula!

Zato naši mladi, koji su redoviti na sv. misi, imaju šansu biti pšenica za zdravi kruh kojim će se hraniti novi naraštaj hrvatske katoličke i narodne budućnosti. Jedino će oni izdržati kada dođu kušnje. Svi će drugi pasti na ispitu, bit će pometeni kao pljeva. Počinit će izdaju - premda se zaklinju u veliko hrvatstvo. Jer povijest nas uči da šuplje domoljublje, tj. nacionalizam bez Boga završava kao poganski nacizam, kao što se i socijalizam bez Boga pretvorio u zločinački komunizam. Te je lekcije naš narod bolno i krvavo prošao, ali ne znam je li ih naučio...!

Ponavljam, sva razborita upozorenja mogu površnim ljudima izgledati kao obična lupetanja, ali moramo imati na umu da nas je na sve to već Isus upozorio! Najavio nam je dolazak vukova u janjećem ruhu... Tako sada u Hrvatskoj (i u svijetu) sve tzv. važne face koje narod svaki dan maltretiraju svojim pojavama u medijima, ponavljaju kako, navodno, traže izlaz iz krize - kao, kojim putem Hrvatska (i svijet) treba ići naprijed. Ali ništa im ne možemo vjerovati. A zašto? Zato što gotovo nitko (osim rijetkih iznimaka!)ne spominje Boga. A mi znademo tko nam je rekao: Ja sam Put i Istina i Život! Zato je i Sv. Terezija Avilska (čiji je spomendan 15. listopada) posvjedočila i upozorila: Ne tražite drugoga puta osim Krista! "Ovim se putem ide sigurno. Po ovome našem Gospodinu dolaze sva dobra. On će nas poučiti. Budemo li motrili njegov život, nećemo naći boljega i savršenije primjera za nasljedovanje." Tj. i za izlaz iz krize!

Zato su svi današnji recepti koje nam svijet daje ili ih sam primjenjuje - teška zabluda, čvrsti su kao paučina pred naletom kamena! Dakle, Svetica nas poučava da "tko ima uza se Isusa kao prijatelja i plemenita vojskovođu, sve može podnijeti. On nam pomaže i jača nas. Nikada nas ne ostavlja. On je pravi i iskreni prijatelj." A kako je to moguće, što se to događa kad smo on line s Kristom? Evo te formule:

"Kad god mislimo o Kristu, uvijek se sjećajmo njegove ljubavi kojom nam je iskazao tolike milosti i dobročinstva... Ljubav bûdi ljubav. Zato se trudimo oko toga da to imamo uvijek pred očima ter se potičemo na ljubav. Jer kad nam Gospodin jednom iskaže milost da nam se njegova ljubav duboko utisne u srce, bit će nam sve lako, pa ćemo u najkraće vrijeme i s malo truda vrlo mnogo postići!" Ali potrebno je svagda moliti i nikada ne sustati!

A.K.