TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU (24. listopada 2021.) Moliti za vjeru i 'moć gledanja'

U današnjem se evanđelju susrećemo jednoga slijepoga prosjaka Bartimeja koji je, čuvši da Isus prolazi, počeo vikati: "Sine Davidov, smiluj mi se!" I makar su ga drugi ušutkivali, on je još jače vikao, I sada slijedi sudbonosan susret.

Evanđelje bilježi: Isus se zaustavi i reče: "Pozovite ga!" I pozovu slijepa sokoleći ga: "Ustani! Zove te!" On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. Isus ga upita: "Što hoćeš da ti učinim?" Slijepac mu reče: "Učitelju moj, da progledam." Isus će mu: "Idi, vjera te tvoja spasila!" I odmah progleda i uputi se za njim.

Ponašanje potrebnoga - u prvom planu.

Slijepac poznaje Isusa samo iz pričanja. Nema nekog dubljega poznavanja koje bi mu u pravo vrijeme nadahnulo pravi zaziv. Naslov "Sin Davidov" u svojoj mnogoznačnosti izražava naprotiv zbunjenost. Ali čovjek se pouzdaje, zaziva onim riječima koje psalmist stavlja u usta moliteljima. U svojem 'slijepom povjerenju' Bartimej je na putu da sa Crkvom koja vjeruje i moli kliče: "Gospodine, smiluj se! Kriste, smiluj se!"

Molba 'da progledam', što evanđelist želi naglasiti, jako je zanimljiva. Ne radi samo o tome da se postigne očni vid, kojim bi moga promatrati ljudi i prirodu, nego o spoznanju Božjih nakana. U Bartimejevoj molbi može se vidjeti ono što bi učenici bili već morali imati, kad bi gledali otvorenim očima. Ali bili su 'udareni' sljepoćom. Bile su potrebne još daljnje njihove zabune i lutanja, jer još nisu pravo Isusa shvatili. Pa na sam dan njegova raspeća oni su se razbježali i tek su se sabrali i uvjerili u njegovu istinitost kad ih je konačno u vazmeno jutro dohvatila Božja milost.

Nužnost molitve za 'moć gledanja'

I danas je hitno potrebna molba za vjeru i 'moć gledanja'. Vjera nije nikad sasvim sigurno posjedovanje. Sjetimo se onoga slučaja kakako je postupio otac onoga opsjednutoga mladića svojim zazivom "Vjerujem, pomozi mojoj nevjeri!" Tu se vidi ljudsko stanje, sva ljudska bijeda. Izgleda da nas slijepac Bartimej uči, kako postoji jedna vrsta vjere koja čovjeka vodi k svjetlosti, ako ima bar toliko snage da zaziva onoga koji može pokloniti gledanje.

Zar nam se više puta nije dogodilo da se najednom uvjerimo da zapravo 'ne vjerujemo'. Obavljamo vjerske čine, sve to ostaje nešto izvanjskoga, nema utjecaja na naš život. I pomalo gubimo volju, čak nam se neda ići i na Misu. Počinjemo 'gubiti vid', vjera slabi. I tako se događa da nekoga koji je ranije išao u crkvu, najednom više nema. Nešto se dogodilo, neka je 'sjena' pala na njegove oči, počeo je 'gubiti kompas' sve dotle da se može dogoditi da se život jednostavno više ne gleda očima vjere. Budimo oprezni u prosuđivanju, a pogotovo u 'suđenju', jer se to i nama može dogoditi. Izgleda da ćemo morati češće moliti s Bartimejem 'da progledamo', da se više povjerimo Isusu i prihvatimo 'njegov put' i da oni koji su ga prije slijedili opet s time započnu.

"I uputi se za njim"

Bartimej je primjer i još u nečemu jako važnome za kršćanina, osobito onoga koji sumnja, kojemu slabi 'vid vjere'. Moliti za vjeru i progledati znači tek tada vidjeti što znači 'učeništvo'. Bartimej nije ništa znao o navještaju muke i o zahtjevu nošenja križa, o čemu je Isus govorio. Ali je nekim nutarnjim 'porivom' shvatio da nije dovoljno da u Isusu vidi nekog čudotvorca. Treba krenuti za njim i slušati što govori, jer očito taj Čovjek nešto posebno nudi.

Učenik je onaj koji 'pita i traži'. Valja trajno moliti da 'progledamo' i vidimo Božji plan s nama, kako bi naše ponašanje bilo drugima svjetlost na putu.

Osloboditi se zaslijepljenosti

Krist je došao osloboditi ljude od njihove zaslijepljenosti. Da bi došli k njemu, moraju kao slijepac Bartimej, zbaciti sa sebe 'ogrtač nepovjerenja i nevjere'. I tako se svakovrsni slijepci, grešnici i nevjernici, koji traže svjetlo (da progledaju) spašavaju, susrećući u Crkvi i u njezinim sakramentima Krista, otvaraju im se oči svjetlu vjere i on im udjeljuje spasenje za kojim čeznu, kao Bartimeju. I kreću za njim, makar taj hod prolazio i 'kroz trpljenje i križ' da bi se došlo do slave uskrsnuća i 'blaženoga gledanja' Slave Božje.

Jedno je važno: da bismo mogli ići za Isusom, najprije moramo 'progledati', osloboditi se svojih 'zaslijepljenosti' (krivih ideja, slušanja mnogočega što se govori i piše), jer jedino ga tada možemo slijediti na putu i biti njegovi učenici. A znati kamo idemo i imati jasan cilj velika je milost. Kad znamo da na tom putu nismo sami, lakše je ići. I zato je jedan od glavnih razloga dolaženja u crkvu da budemo 'zajedno',. jedni s drugima, okupljeni oko Krista. I životno putovanje, makar i nesavršeno, sa dosta vrludanja pa i zastoja, daleko je lakše.

DA PROGLEDAM

Isus ga upita: Što hoćeš da ti učinim?

Slijepac mu reče: Učitelju moj, da progledam.

Ti znaš, bez pitanja, Gospodine,

zašto smo preda te stali otvorena dlana

i zašto ćemo ponovno doći iz ulične buke

k tvome Stolu slijedećega dana.

- Otvori nam oči, da te gledamo kao Adam,

prvenac tvoje ruke.

Slijepi smo od njegova pada i sve do sada,

u Kruhu i Vinu tek vjerom slutimo tvoju blizinu.

Kad u onaj Dan, ognjem istine

spališ veo što te krije

i ljubavlju rastališ naše krivice,

nestat će znaci,

novim ćemo očima uživat tvoje lice.