TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU ( A) (29.10.2023.) Ljubav spaja Boga i čovjeka

Misna čitanja - evanđelje: Mt 22,34-40

Ponovno Isusovi protivnici postavljaju provokativno pitanje. Sada žele čuti njegovo mišljenje o "najvećoj zapovijedi u Zakonu". Bit lukavštine bila je u tome što je Isus trebao odabrati jednu jedinu najvažniju zapovijedi od ukupno 613, koje su farizeji obdržavali. A to bi onda značilo - kako su oni razmišljali - da ostale zapovijedi Isus ne smatra toliko važnima. Time bi On ponovno došao u sukob s farizejima, koji su svoju odanost prema Mojsijevu Zakonu pokazivali u izvršavanju čitavog Zakona, pa bi ga mogli lako optužiti da je protivnik Božje objave.

Isus je vidio njihovu zamku pa im je odgovorio da je najvažnija zapovijed zapovijed ljubavi. Ona pak sadrži u sebi najprije ljubav prema Bogu pa Isus navodi riječi iz Ponovljenog zakona, koje su pobožni Židovi izgovarali kao svoju svakodnevnu molitvu ("Čuj, Izraele!"), a uključuju vjeru u jednoga i jedinoga Boga Izraelova, što je ujedno i prva zapovijed Dekaloga:

Čuj, Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan! Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom! (Pnz 6,4-5).

Toga, dakle, jedinoga Boga Izraelac treba ljubiti čitavim svojim bićem: "srcem", "dušom" i "snagom", a Isus dodaje i "umom svojim". Očito je, to nisu neki izvanjski čini (formalizam koji su upravo farizeji prakticirali), nego je čitavo čovjekovo biće uključeno u tu ljubav…!

No toj, već u SZ formuliranoj zapovijedi ljubavi prema Bogu, Isus dodaje ljubav prema bližnjemu! To znači da se Boga ne može voljeti ako se ne voli bližnje; i obratno: ne možeš voljeti čovjeka ako ne voliš Boga. Dakle, nemoguć je humanizam bez Boga, jer čovjekoljublje samo po sebi nema čvrst temelj, što je očito u praksi lažne tzv. filantropije! To potvrđuje današnje vrijeme, u kojem je veoma rašireno neprijateljsko držanje prema čovjeku - već od začeća (kako potvrđuje "industrija abortusa"), kao i u starosti (kada mu se eutanazijom "humano pomaže da umre", što je licemjerna maska za uklanjanje "društveno bezkoristnih"…). I onda se mnogi čude što nam sve ide naopako.

Jedni se čude što se odrasli više međusobno ne poštuju niti pozdravljaju, tako da je već i u manjim mjestima raširena pojava izoliranja, nedruženja… Drugi se čude što djeca i mladi ne znaju osnovnu kulturu ponašanja, kulturu oblačenja slijede prema nametnutim trendovima, ter što nemaju poštovanja prema roditeljima, nastavnicima, vjerskim autoritetima, općenito prema starijima...

A s druge strane sve su glasniji tzv. borci za prava životinja! Mnogima je važnije pobrinuti se za napuštenog psa, nego jednom čovjeku omogućiti da ima gdje spavati i što jesti. A životinjska prava zapravo su obična izmišljotina! Jer pravo počiva na razumu, a životinje nisu razumska bića. Promislimo kako se mnogi danas rado u svemu pozivaju na znanost, a ne žele čuti npr. znanstvenika biologa koji kaže da ljudski život započinje začećem u utrobi majke. Ali ne, danas je glavni kriterij života: "Važno da je meni dobro." Baš kako kaže banalni pop-stih: Ja sam rojen da mi bude lipo… što znači da ga ne zanima kako je drugima!

To je dakle mentalitet u kojem se samo razmišlja o sebi. No nije cilj života da je samo tebi dobro, nego da je svima dobro. Primjer je raširena pojava kada neka djevojka ostane trudna, ali ne želi roditi ili ju okolina nagovara da se "toga riješi" pa ona odluči pobaciti. Na sve prigovore društvo kaže: "Pa u čemu je problem? To je njezino tijelo. Ona može njime razpolagati kako želi." Dakle, opet je ona samo sebi važna. Kao da nema shvaćanja kako se abortusom ne rješava neki "trenutni problem", nego se sprječava odnosno uklanja kompletan život - i to vlastitome djetetu. A trajne posljedice ostaju na majci do konca života. To je najjasniji i najbrutalniji primjer kako je danas sve usmjereno protiv čovjeka. Gdje je uzrok toga fenomena?

O tome nas uči Isus u evanđelju ove nedjelje (30. "kroz godinu"): tko ne prizna Boga, onda ne zna ni što će s čovjekom, premda je remek-djelo Njegova stvaranja. Štoviše, u čovjeku je izvorna čežnja za nekim višim i uzvišenim, duboko u njegovu srcu jest čežnja za Bogom. A upravo je ta čovjekova čežnja - u današnjoj digitalnoj pustinji i okruženju koje ga tjera samo na traženje ugode i trčanje za (nepotrebnim) stvarima - jako potisnuta. Ljudi svoju sreću ne traže u duhovnim, nego u materijalnim vrijednostima. I zato su masovno nezadovoljni. A tu je i jedan od razloga "smrti Zapada" (kako glasi i naslov djela P. Buchanana), kao i naše demografske katastrofe!

Međutim, postoji izlaz! Isus nas je naučio da postoji jedan siguran put kako možemo naći sreću - i vrjemenitu i vječnu - a to je: iskazati svoju ljubav prema Bogu tako da ljubimo jedni druge!

A.K.