TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU (27. lipnja 2021.) BLIZINA KOJA OZDRAVLJA

Tko danas slučajno nije bio na Misi, ili je to zbog nekoga razloga 'ispustio iz svoga životnoga kalendara' (nadajmo se ne trajno!) donosimo glavne točke iz današnjega evanđelja:

= Nadstojnik židovske sinagoge (Jair) dolazi Isusu i moli ga da mu ozdravi kćerkicu koja je bila na umoru. U međuvremenu je već bila umrla, ali Isus tješi nadstojnika da se ne boji nego da samo vjeruje. Ulazi u kuću uzima djevojku za ruku, govoreći: "Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!" I ona usta, a svi ostadoše zapanjeni.

= Drugi prizor govori o ženi koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja i silno potrošila za liječenje. I kada je čula za Isusa dotrčala je i dotakla njegove haljine, osjetila da je ozdravila. Isus je pitao tko ga se to dotaknuo, a učenici se čude kako to pita a uokolo je bilo silno mnoštvo ljudi. Isus zaokružuje pogledom i vidi onu koja je to učinila. I ova žena se prestrašila, bacajući se pred njegova koljena. A on joj reče: "Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!"

Isus se i ovdje pokazuje kako ozdravljuje riječju i dodirom svojih ruku. Ta blizina koju Isus pruža ljudima da bi ih ozdravio u Markovu se Evanđelju spominje još desetak puta. Isus dodiruje upravo one koji se ne smije 'dodirnuti', pa i gubavce, i vraća im ne samo zdravlje nego i pristup ljudskoj zajednici. Nije li to poziv svim kršćanima da svojim riječima i činima zapravo 'liječe'. Naprotiv, naše riječi znaju tako 'ubosti', tako čovjeka slomiti da praktički gubi volju za život. A to se može reći i za naše poglede iz kojih se često vidi kako prezirno nekoga gledaju. Ako kršćani pojedinačno i kao župna zajednica ne budu stvarali takvo ozračje gdje se 'ozdravlja', u smislu da se dobiva volja za život, uz sve bolesti i probleme koje netko ima, onda ona ne ispunjava svoj zadatak. U protivnom župna zajednica je samo obredna ali ne i životvorna zajednica. I zato nije privlačna i nije čudo da se sve više osipa.

Današnje evanđelje pokazuje nam Isusa kao čovjekova suputnika i supatnika. On ima sažaljenja, počevši od neke bolesti a pogotovo smrti. Tu treba misliti da Bog to ne čini jer je svemoćan, nego u prvome redu jer ljubi čovjeka, pritisnutoga tolikim nedaćama. U Isusu se Bog pokazuje kao 'liječnik duše i tijela', štoviše kao onaj koji može izliječiti i od smrti.

Poruka današnjega evanđelja jest da čovječanstvo u Isusu ima svoga ozdravitelja i uskrisitelja. To je vjera kršćana i njihova poruka za sav svijet. Biti s Isusom, vjerovati u njega, naprosto liječi, makar i dalje ostaje neka, pa i najteža, bolest. Međutim, vjera u Isus pomaže da ju čovjek drugačije podnosi. Imamo divnih primjera kako su neki ustrajali u vjeri, makar su se trajno molili, makar nisu ozdravili. Oni su zapravo drugačije podnosili svoju bol. Oni su vjerovali da s njima Isus pati i da će, i prestankom ovozemaljskoga života, jednoga dana uskrsnuti na novi život.

Svratimo pozornost na naslov današnjega promišljanja "Blizina koja ozdravlja". To najbolje znaju i mogu reći naše majke. Kolike su im noći bile neprospavane. Kolike i danas bdiju uza svoje bolesno dijete? To zna i medicinsko osoblje, osobito u vrijeme 'korona-virusne' situacije, kada svi bježimo što je (epidemiološki) i propisano od velikoga druženja i blizine. Ako i strahujemo, zaštićujemo se i maskama, izbjegavajući rukovanje i zagrljaje, to ne znači da imamo kao kršćani 'pravo' biti udaljeni, bez blizine onima koji zbog nečega pate. Makar to nije dosta, ali već neka e-poruka, razgovor s drugim 'na daljinu', već puno pomaže, jer dotični znade da na njega mislimo. Mi praktički nastavljamo Isusovo djelovanje ozdravljivanja. Netko kojega su problemi toliko 'poklopili' da se osjeća kao da je 'pokopan' osjeća se kao da je 'uskrišen' ako znade da netko, ili više njih, na njega misli, da mu želi pomoći. Na taj način se pokazuje kako se Božja ljubav razlila u naša srca, u naše ruke, da drugima pomažemo, te da, ako nas samo i pogledaju, na neki način dobivaju