U povodu SLAVLJA SAKRAMENTA SV. POTVRDE - KRIZME ILI BERME Za roditelje, krizmanike i cijelu župnu zajednicu

Uvodna napomena

Kada bismo svi, ne samo kandidati za krizmu već i roditelji te cijela župna zajednica,

dublje shvatili značenje ovoga sakramenta, onda bi daleko manje bila prisutnija pojava da se on shvaća kao da je s time sve 'obavljeno' i da ne treba više ići u crkvu (neki čak do ženidbe). Jer činjenica je da se mnogi na neki način 'udaljavaju' od župne zajednice,

umjesto da se sada u nju još više uključuju.

Obično se misli da je to slavlje "sakrament kršćanske punoljetnosti", a to znači da mladi primaju poslanje svjedočenja kršćanske vjere, s većim uključivanjem u život župne zajednice. To ne mogu sami, već snagom Duha Svetoga i potporom obitelji i cijele župne zajednice.

Ovdje ćemo se posvetiti tijeku samoga slavlja

iz kojega se može razabrati značenje ovoga sakramenta.

Kao i ostali sakramenti i sakrament Potvrde sadrži znakove (simbole)

Božjega susreta s nama i darivanja njegove ljubavi. A to su simboli:

POLAGANJA RUKU, POMAZANJA KRIZMOM i simbol PEČATA.

1. Potvrđenici su najprije pozvani da obnovom krsnih obećanja (što su ih za njih dali roditelji i kumovi) sada na osobniji način prihvate svoju vjeru i svoje krštenje.

Biskup ili njegov delegat polažu na njih ruke, s molitvom:

Svemogući Bože, Oče Gospodina našega Isusa Krista!

Ti si ove sluge svoje nanovo rodio vodom i Duhom Svetim i od grijeha ih oslobodio.

Pošalji, Gospodine, na njih Duha Svetoga, Branitelja.

Da im im duha MUDROSTI i RAZUMA, duha SAVJETA i JAKOSTI, duha ZNANJA i POBOŽNOSTI; ISPUNI IH DUHOM SVOGA straha.

Po Kristu Gospodinu našemu. A svi kažu: Amen.

Što znači POLAGANJE RUKU?

Ruke nam u našim susretima često snažnije 'govore' od bilo koje riječi. Kad polažemo ruku na prijatelja osobito u težim trenutcima, htjeli bismo mu reći da smo prisutni, da smije biti siguran u naše povjerenje, da želimo biti njegovi te bismo željeli da i on nama 'pripada'.

U biblijskom govoru polaganje ruku ima mnogo značenja:

= dijeljenje Božjeg blagoslova,

= znak njegove blizine i zaštite,

= znak da smo njegovi i da on želi biti naš Bog,

= povjeravanje posebne službe u Božjemu narodu (Crkvi)

= 'podjeljivanje' dara Duha Svetoga.

U sakramentu potvrde polaganje biskupovih ruku na potvrđenike označuje

= Božju blizinu i zaštitu,

= darivanje snage i ljubavi Božjega Duha,.

= prihvaćanje potvrđenika - u Božje ima i u ime Crkve - kao punoljetnih i punopravnih članova Kristove zajednice.

Sedam darova Duha Svetoga

Od davnine se u Crkvi spominje "sedam darova" Duha Svetoga, jer se u biblijskom govoru brojkom 'sedam' izriče punina. Nazivi pojedinih darova oslanjaju se na proroštvo proroka Izaije o obećanom Mesiji (Božjem 'pomazaniku'), Poslaniku koji će osloboditi i spasiti svoj narod, na kome će "Duh Gospodnji počivati", duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. To se Izaijino proročanstvo u prvom redu odnosi na Isusa Krista ("Krist" je grčka riječ za hebrejsku riječ "Mesija" a znači 'Pomazanik' Duhom Svetim). No ono se odnosi i na svakog kršćanina. Kršćanin znači biti "Kristov", biti pridružen Kristu i biti, kao i on? "pomazan" (ispunjen" Duhom Svetim.

Prisjetimo se da 'kršćani' (Kristovi), pomazani Duhom Svetim) postajemo već na krštenju. No to postajemo još na potpuniji način po sakramentu potvrde (krizme). Za nas danas sakrament potvrde znači ono što je za Isusove učenike značilo primanje Duha Svetoga na prve Duhove. U sakramentu potvrde na poseban način primamo Duha Svetoga, neizrecivi Božji dar, i s njime sve darove kojima nas Duh osposobljava da sve stvarnije postajemo "Kristovi", da sve stvarnije postajemo odrasli i zreli kršćani. "Sedam darova" Duha Svetoga čine nas odraslim i zrelijim kršćanima.

Ne samo znati nego i moliti za darove Duha Svetoga!

1. MUDROST: 'mudar' je čovjek sposoban razlikovati u životu važno od nevažnoga: sposoban je uživjeti se u drugoga i iznutra 'vidjeti' i 'čuti' on o najdublje u njemu: 'mudar' je čovjek sposoban u Božjem svjetlu, 'gledati' i 'prosuđivati' cjelokupnu stvarnost.

Molitva: Udahni u nas, Duše Sveti, duh mudrosti

inače ćemo i dalje smatrati sebe pametnima i učenicima

a u svemu ostati na površini.

Rastvori naša opažanja!

Nauči nas osjećati pravi život i tihu radost!

2. RAZUM: 'razuman' čovjek 'otvoren' je i kritičan u razumijevanju sebe, svijeta i ljudi; sposoban je 'čuti' i razumjeti Božju riječ koja nam se na različite načine objavljuje, a najviše i najpotpunije u Isusu Kristu, u evanđelju.

Molitva: Zamisli u nama, Duše Sveti, duh razuma.

Inače će nam misli biti još sebičnije, planovi još svojeglaviji.

Oslobodi naše misli.

Nauči nas da su sloboda, mir i pravednost naš zajednički dar

i da nam ih valja dijeliti sa svima.

3. SAVJET: čovjek koji ima dar 'savjeta' sposoban je savjetom pomoći drugome u donošenju njegova osobnog mišljenja i osobne odluke, osobito u važnim trenutcima njegova života. Za to je sposoban onaj koji drugoga zna 'iznutra' te mu se ne nameće svojim savjetima nego mu ostavlja mogućnost za slobodan izbor; imati dar 'savjeta' znači također biti sposoban primati savjet od drugoga i, osobito, traži savjet, uvijek u slušanju Božje riječi, pitajući se kako bi u određenom trenutku Isus 'postupio'.

Molitva: Dođi Duše, izmami u nama duh savjeta.

Inače ćemo i dalje tumarati neodlučni

plašeći se rizika vjere.

Raskini okove naše sumnji daj nam odlučnosti usmjeriti kormilo prema Bogu.

4. JAKOST: 'Jak' čovjek sposoban je živjeti ljudsku i kršćansku istinu: dosljedan je i sposoban izdržati i onda kada je teško vjerovati i nadati se; svoje povjerenju i svoju ljubav prema Bogu i ljudima temelji na Božjoj vjernosti i ljubavi, na Isusovu primjeru kako se treba ponijeti i u suočenju sa teškim mukama.

Molitva: Izdjeluj u nam, Duše Sveti, duh jakosti.

Inače ćemo, klecavih koljena

plivati nizvodno u velikoj rijeci života - bez otpora.

Iščupaj korijene naše tromosti i ulij nam nadu

po kojoj ćemo biti usidreni u Bogu.

5. ZNANJE: Čovjek s 'darom znanja' traži i radosno prihvaća istinu; prepoznaje i 'zna' ljude, svijet i Boga u njihovoj najdubljoj stvarnosti; 'priznaje drugoga i raduje se kad nasluti bogatstvo njegove osobe. A što je od bitne važnosti, poznaje Bibliju i znade kako se ponijeti prema životu kao toliki Božji ljudi, a nadasve Isus, te poslije njega nebrojeni kršćani, posebice sveti ljudi. On znade kako danas crkveno Učiteljstvo procjenjuje mnoga pitanja, u svijetlu Božje riječi tumači cjelokupnu povijest, jednom riječju, trudi se da stekne što bolje 'znanje' o sebi i životu, ovdje i u vječnosti, ne povodeći sa sa iskrivljenim tumačenjima, onima koja 'kolaju' među ljudima i onima koja 'posreduju' mediji.

Molitva: Razgori u nama, Duše Sveti, duh znanja.

Inače ćemo i dalje zlorabiti stvorenja

i slaviti napredak na već spaljenoj zemlji.

Pokreni istraživače¨!

A nas nauči na koljenima slijediti zakone tvoga svemira!

6. POBOŽNOST: istinski 'pobožan' čovjek živi u najintimniji povezanosti s Bogom. Bog je za njega Otac kome se smije bez straha i s ljubavlju obraćati, osobno i zajednički sa ostalima kršćanima, osobito na nedjeljnom susretu u crkvi. Pobožan je onaj, što sam riječi kaže, živjeti 'po Bogu', po Božjoj riječi, a ne 'nabrajati' samo neke molitve, već istinski vjerovati da je Bog središte našega života, pokazujući to ne samo u crkvi nego i u svakidašnjemu životu.

Molitva: Izmoli u nama, Duše Sveti, duh pobožnosti.

Inače ćemo i dalje razgovarati sami sa sobom

i vrtjeti se u krugu oko samih sebe - kao ventilator.

Ušutkaj naš govor!

Nauči nas tepati i zašutjeti, stvarati prostora Božjoj riječi u nama.

7. STRAH BOŽJI: 'dar straha Božjega' (strahopoštovanje) čini nas sposobnima da shvaćamo i doživljavamo Boga kao najdublju i najveću Tajnu, kao 'Prisutnog' i kao 'Nedostupnog' (Bog nam je 'bliži od nas samih', ali nam je i neizrecivo 'dalek' jer je neizrecivo 'drugačiji' i 'veći' od nas); biti ispunjen 'strahom Božjim' znači također biti ispunjen 'strahom od grijeha', kojim se riskira da se izgubi Božje povjerenje. Tako se, na primjer, dijete ne boji roditelja radi toga što bi moglo biti kažnjeno, ili prijatelj da ne povrijedi prijatelja, nego da se ne bi dogodilo da potpuno izgubi njegovo povjerenje. Umjesto straha, u prvi plan dolazi ljubav prema Bogu. Drugim riječima, bojimo se uvrijediti Boga i izgubiti njegovo povjerenje jer ga ljubimo, a ljubav mora biti pažljiva. No, ipak na kraju, sreća i radost jesu u tome što se Bog ne 'srdi' tako da nas odbaci, već nam time govori da se ostavimo zla koje nas uništava. I spreman nam je uvijek oprostiti, jer on je Ljubav. I ako me netko tako Velik, Svemoćan i Divan tako voli, a što je Bog pokazao u Isusovoj žrtvi na križu, za nas i naše spasenje, ja se 'bojim' (na neki način strah me je) da takvog Nekog ne uvrijedim. I zato se kajem i pitam oproštenje. znajući da me sigurno neće odbaciti. I želim biti bolji. Dakle, to bi se moglo nazvati 'strahom iz ljubavi'.

Molitva: Izbori u nama, Duše Sveti, duh straha Božjega.

Inače ćemo još više strahovati pred ljudima

i bojažljivo podrhtavati pred njihovim udarcima i prijetnjama.

Rastjeraj naše strahove!

Nauči nas bojati se onoga zadnjeg Kritičara, Suca, Boga koji dolazi!

OBRED POMAZANJA KRIZMOM

Biskup ili njegov delegat pomazuje krizmanika svetim uljem na čelu (dotle kum drži ruku na desnom ramenu kandidata) i čineći znak križa govori:

PRIMI PEČAT DARA DUHA SVETOGA.

Krizmanik odgovara: Amen

MIR TEBI.

Krizmanik odgovara: I s duhom tvojim.

ŠTO ZNAČI POMAZANJE KRIZMOM?

Pomazanje uljem i mirisavom pomašću u biblijskom govoru ima mnoga i duboka značenja: ono označuje

= ljepotu, snagu i zdravlje tijela;

= radost zbog Božje ljubavi i dobrote;

= iskazivanje časti i prijateljstva gostu;

= liječenje i ozdravljenje bolesnika;

= posvećivanje Božjeg izabranika za službu kralja, svećenika i proroka (čime je dobivao Božju snagu).

Isus Krist je Božji "Pomazanik" u najpotpunijem smislu (Isus se zato i naziva hebrejski "Mesija" ili grčki "Krist"). On je u pravom i najpotpunijem smislu 'pomazan' Duhom Svetim. A Duh Sveti je neizreciva Ljubav što ga, kao Božjega Sina, odvijeka povezuje s Ocem i kojim je, kao čovjek zauvijek ispunjen.

Kršćani su također 'pomazanici' Duhom Svetim, Kristovim Duhom. To postaju sakramentom krštenja i potvrde. Zato se krštenici i potvrđenici pomazuju krizmom. A krizma je posvećena mirisava pomast, sastavljena od maslinova ulja i balzama, a posvećuje je biskup na Veliki četvrtak. Sakramentom krštenja i potvrde pridružujemo se Kristu i njegovoj zajednici, postajemo u najstvarnijem smislu "Kristovi". Upravo "kršćanin" dolazi od grčke riječi "Hristos" - "Krist" te možemo reći da "kršćanin" znači biti "pomazanik" Duhom Svetim kao i Krist, "biti Kristovi". Duh Sveti ispunja nas snagom, ljubavlju i radošću te nas osposobljuje da možemo postati punoljetni i zreli članovi kršćanske zajednice, za što se 'dobivaju' mnogovrsni darovi.

A što znači "Pečat" Duha Svetoga

Pečat znači sasvim nešto osobno. On je simbol (znak) kojim se osobno potvrđuje istinitost i ispravnost važnog dokumenta (osobito onih dokumenata kojima potvrđujemo da nam nešto pripada i da ne želimo da drugi posižu za tim).

U biblijskom se govoru simbol 'pečata' također pojavljuje i označuje osobito Božju prisutnost i vjernost te isključivu pripadnost Bogu i Isusu Kristu. Božji izabranici obilježeni su "pečatom Boga živoga" (Knjiga otkrivenja 7, 2). Bog traži da se oni koji mu se nisu iznevjerili 'opečate' znakom 'tau' (znakom križa) - vidi u Starom zavjetu Ez 9, 4.6). Božji su izabranici na čelu 'opečaćeni' imenom Jaganjčevim (Kristovim) i imenom njegova Oca. Kristovi su vjernici "opečaćeni Duhom obećanim, Svetim". Bog nas je 'pomazao' i 'zapečatio' i u "srca nam dao zalog . Duha" (2 Kor 1,21-22).

U sakramentu potvrde "pomazani" smo i "opečaćeni" Duhom Svetim da budemo Božja svojina i da na potpun način budemo pripadnici Božjega naroda (da u svom životu i u svom djelovanju potpuno pripadamo Bogu i jedni drugima). Znakom križa biskup označuje da se snagom Kristova Duha potpuno opredjeljujemo za Isusa Krista, za njegovu zajednicu i za poslanje koje u njegovo ime trebamo izvršiti u svijetu.

Završna poruka

Primanje sakramenta potvrde prigoda je za osobnije i potpunije uključenje u kršćansku odnosno župnu zajednicu. Biskup nas, u ime zajednice kojoj pripadamo i u ime sveopće Crkve, prima kao punoljetne i punopravne njezine članove.

Potvrđenik izražava spremnost da se, prema sposobnosti i darovima kojima je obdaren, aktivnije i poputnije uključi u župnu zajednicu. Stoga je sasvim razumljivo da se slavljenje i dijeljenje sakramenta Potvrde događa u prisutnosti i uz sudjelovanje kršćanske zajednice. Ona je pozvana prihvatiti svakog potvrđenika, veseliti mu se i učiniti sve da se uključi u njen život. Jer kršćanska se vjera u potpunosti može živjeti samo u zajednici.

KUMOVI prate potvrđenika i predstavljaju ga biskupu. Oni su svjedoci potvrđenikove spremnosti da osobno i zrelo prihvati vjeru. No kumovi bi također trebali biti 'pratioci' i prijatelji potvrđenicima u njihovoj pripravi i slavlju, a posebno primjer u uključivanju u život zajednice, u svjedočenju vjere.

OBITELJ bi trebala biti prve i privilegirano mjesto gdje potvrđenik može rasti u vjeri te se osobno i zrelo za nju opredjeljivati. Jer kršćanska obitelj prvo je mjesto gdje se potvrđen i može doživjeti kao član Crkve. Zato se kaže da je obitelj "Crkva u malom". Stoga su roditelji pozvani stvarati takvo ozračje u obitelji da njihova djeca vide važnost i značenje kršćanske vjere, koju svi jačaju samim slavlje Potvrde. Tada svi primaju Duha Svetoga, Očeva i Kristova Duha, i s njime neizrecivi DAR BOŽJE LJUBAVI I BOŽJEGA ŽIVOTA.

ŽUPNA ZAJEDNICA ne smije ostati nezainteresirana za slavlje krizme. Naime, čest je slučaj da neki kažu: 'moj se mali - mala - bermao, neka slave oni čija su djeca'. To je krivo razmišljanje. Tako se dogodilo u jednom obližnjem mjestu da je bila krizma (subotom), došao biskup što je već veliki događaj za župu, a neki (i revniji) vjernici (i to blizu crkve) radili su na njivi kao da se ništa ne događa. Župna zajednica jest bratsko-sestrinska zajednica, svi su u njoj braća i sestre i tako ih svećenik oslovljava već u pozdravu, na početku Mise. I ne krizmaju se 'nečija' ili 'tuđa' djeca i mladi, već su to 'oni naši' kojima se treba veseliti, za njih se moliti, i na neki način privlačiti da se što radosnije i aktivnije uključe u župnu zajednicu, sada ojačani snagom Duha Svetoga. To bi mladi trebali vidjeti, to jest kako im se svi župljani veseli, kako ih žele podržati u njihovu daljnjemu rastu u vjeri.

Nismo više nejaka djeca

Apostol Pavao u svojoj poslanici kršćanima u Efezu piše:

"Živite dostojno poziva kojim ste pozvani!

Opečaćeni ste Duhom Svetim ...

Nismo više nejaka djeca kojom se valovi poigravaju i koju goni svaki vjetar ...

Nego, živimo istinu koja nam je objavljena i ljubav koja nam je darovana

da svi uzrastemo do Kristove zrelosti.