USKRS

U S K R S

"Ovo je Dan što nam ga učini Gospodin: kličimo i radujmo se u njemu!"

Kako razumjeti da se netko smatra kršćaninom a da za Uskrs ne dođe na slavlje Isusova uskrsnuća? Premda se to zapravo slavi svake nedjelje, ali ipak USKRS kao svetkovina je specijalan dan, kada kršćani slave Krista uskrsloga, njegov uskrsnuće i bude vjeru u naše uskrsnuće. Badava i 'bogatiji stol', 'šunka i uskrsna jaja' (makar to neće svi imati, a ove je godine naišla i sve veća skupoća), ako taj dan ne reknemo: "Ovo je Dan što nam ga učini Gospodin . kličimo i radujmo se u njemu!"

Toga dana kršćani se na poseban način prepoznaju u Kristu Pobjednika smrti, nakon što je bio izložen sili Zloga i na smrt osuđen. Zbog toga i njegovo uskrsnuće, središnji događaj naše vjere, ima neizreciv smisao za nas.

Na početku Mise, poslije Pokajničkoga čini, svećenik u ime cijeloga naroda po Isusu Kristu upućuje Ocu nebeskome tzv. Zbornu molitvu. Donosimo njezin tekst danas, na Uskrs:

Bože, ti si danas po svojem Jedinorođencu pobijedio smrt i svima otvorio pristup vječnom životu. Zato slavimo blagdan njegova uskrsnuća: obnovi nas, molimo, svojim Duhom, i daj da i mi uskrsnemo u svjetlo života. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu Sinu tvom e koji s tobom i Duhom Svetim živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

(Poželjno je da se u obitelji ovaj tekst izmoli prije 'uskrsnog ručka').

Poslušajmo ipak evanđeoski izvještaj.

"Prvoga dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše."

Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar, koji je išao za njim, i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.

Tada uđe i onaj drugi učenik, koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma: da Isus treba da ustane od mrtvih."

Isusov prazan grob u svjetlu Pisama (Biblije)

Poznato je da spisi Novoga zavjeta ne opisuju sam 'proces' odnosno 'zbivanje' Isusovog uskrsnuća nego polaze od činjenice jednog osobitog doživljaja Isusovih učenika u kojem su spoznali da onaj isti Isus s kojim su se družili prije njegove smrti i suda sada živi. I to onaj isti Isus koje je bio smaknut odnosno raspet. Tu činjenicu Isusovi učenici pripisuju Ocu i taj Očev zahvat nazivaju uskrsnućem ...

Činjenica 'praznoga groba' posljedica je Očevoga čina koji je Ivanu evanđelisti (a kasnije i ostalim učenicima) razvidan iz Pisama (Staroga zavjeta). Ona, a i Isusove riječi prije smrti, ključ su za ispravno tumačenje činjenice 'praznog groba'. U tom smislu su svi novozavjetni izvještaji o Isusovom uskrsnuću zapravo navještaji da su se Pisma ispunila. Ispunilo se, naime, ono što je bilo rečeno o Mesiji: da će biti ubijen i da će uskrsnuti.

Isusovo uskrsnuće - nastanak spasenja

Jedna od bitnih karakteristika novozavjetnog govora o Isusovom uskrsnuću je u tome da se taj događaj stalno prikazuje kao spasenjski, kao događaj koji je spasenjski presudan ..

1. čitanje na današnji dan kaže: "On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: ovo je onaj koga bog postavi za suca živih i mrtvih! Za nj svjedoče svi proroci - da tko god u nj vjeruje po imenu njegov u prima oproštenje grijeha."

Ista misao će u Novom zavjetu biti izrečena na vrlo različite načine, ali svim je tim izričajima zajedničko da Isusovo uskrsnuće prikazuju kao događaj i omogućenje spasenja: dogodilo se je uskrsnuće - omogućeno je spasenje ljudi, omogućeno je oproštenje grijeha.

Kršćaninov život - donošenje plodova uskrsnuća

Nije čudno da će Novi zavjet vjeru u Isusovo uskrsnuće kao spasenjski događaj stavljati u samo polazište kršćaninova moralnoga života (o čemu govori 2. čitanje na današnjoj misi). Naime, vjera nije tek neki ljudski psihološki čin nego 'ulazak' u Isusovo uskrsnuće, i to u tolikom stupnju zbilje da je istinita riječ: "Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu." (napisat će apostol Pavao). Isusovo uskrsnuće je situacija koja određuje i onoga koji u Krista vjeruje i koja osposobljava vjernika za 'plodove' uskrsnuća. Drugim riječima, Isusovo uskrsnuće je dinamičan događaj koji određuje spasenjsku situaciju svekolikog čovječanstva, a u vjernicima (i onima koji su anonimni, ne vidi ih se) pokazuje se kao preobrazbena snaga.

Kršćanski vjernici današnji dan na osobiti način nazivaju NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODNJEGA (USKRS), iako ne bi trebalo zaboraviti da su prvi kršćani svaku nedjelju zvali dan Uskrsnuća jer su se na te dane okupljali na spomenslavlje Isusove smrti i uskrsnuća. - a to je baš euharistija (misa) koja čini da svaka nedjelja bude Dan Gospodina Isusa Krista (Dan Gospodnji) ... Ako bismo tako stvari uspjeli gledati onda bismo i kršćane mogli nazivati "nedjeljnicima - uskrsnicima", a ostale dane u tjednu mogli bismo promatrati kao dane donošenja 'nedjeljnih' plodova.

U toj vjeri SRETAN USKRS svima, ne samo onima koji to živom vjerom pokazuju, nego i onima koji su 'daleko' (koji rijetko ili nikad ne dolaze u srkvu), makar i nisu svjesni da žive od 'snage' Isusova uskrsnuća. Jer Krist nikoga ne ostavlja, nikoga ne isključuje, premda bi bilo jako dobro i važno da mu se oni 'daleki' približe, da zajedno druguju sa javnim 'spasenicima', da glasno zapjevaju: "Svetoj žrtvi Uskrsnici - dajte slavu Krštenici."

P R E P O R U K E

Ovaj tekst - himan-pjesma (u liturgiji se zove Posljednica)

čita se ili pjeva samo na Uskrs prije Evanđelja.

Tako je ispunjen temeljnim uskrsnim sadržajem da bi bilo dobro da se nauči napamet. Odnosi se na posjet Marije Magdalene koja je prva došla na Isusov grob (i našla ga praznim), o njezinu čuđenju kada je našla prazan grob, te na susret s Isusom uskrslim koji joj je 'progovorio'.

To važi ne samo za djecu nego i za starije.

Može se moliti u bilo koje vrijeme, osobito nedjeljama.

I. SVETOJ ŽRTVI USKRSNICI

DAJTE SLAVU KRŠTENICI.

JANJE OVCE OSLOBODI

KRIST NAS GREŠNE PREPORODI.

SA ŽIVOTOM SMRT SE SASTA

I ČUDESNA BORBA NASTA.

VOĐA ŽIVIH PADE TADA

I ŽIV ŽIVCAT OPET VLADA.

MARIJO, O RECI ŠTO JE?

ŠTO TI OKO VIDJELO JE?

GROB JA VIDJEH KRISTA BOGA

SVJETLU SLAVU USKRSLOGA,

ANĐELE I PLATNO BIJELO

U KOM BJEŠE SVETO TIJELO.

UFANJE MI USKRSLO JE

KRIST, MOJ GOSPOD I SVE MOJE

PRED VAMA ĆE TAMO GDJE

CVJETNA STRANA GALILEJE.

ZNAMO DA SI DOISTINE

USKRSNUO BOŽJI SINE.

POBJEDNIČE, KRALJU DIVAN,

BUDI NAMA MILOSTIVAN. Amen, Aleluja !

II. "ŽENE PLAČU"

Nigdje ne stoji

da je Isus

na križnom putu plakao.

Kraj puta - plakale su žene.

Suze, fraze i isprike

Isusu ne pomažu.

Isusa će 'ubijati',

jer nije voljan,

jer će i njegovi često postupati kao drugi,

mrziti kao drugi,

otimati kao drugi,

ubijati kao drugi.

Naprotiv, Isusa će veseliti ono bitno:

misliti kao On,

postupati kao On.

To svijetu donosi boljitak.

I koji ostanu na suzama,

neće spriječiti

ni jedno razapinjanje.

III.

Očito dobar dio kršćana ne razumije

što znače riječi

VAZAM, VAZMENO OTAJSTVO, VAZMENI BLAGDANI.

Sama riječ 'Vazmeno' dolazi od Vazam koji se od starine u hrvatskom jeziku upotrebljava za židovsku riječ 'pasha' - spomen-dan izlaska iz Egipta - 'prijelaz' kroz Crveno more. Namjesto židovskog blagdana pashe, u kršćanstvu dolazi spomen-dan Kristova uskrsnuća - Uskrs. Zbog toga se i danas naizmjence upotrebljava izraz 'vazmeni' i 'uskrsni'. U novije vrijeme prodire sve više izraz 'vazmeni' da se njime izrazi cjelokupna stvarnost otajstva muke, smrti, uskrsnuća, uzašašća i dolaska Duha Svetoga, dok se riječju 'Uskrs' i 'uskrsni' više izražava samo jedan vid toga otajstva - uskrsnuće.

Inače, ako netko (točno) ne zna, napominjemo da 'Vazmeno vrijeme' traje od Nedjelje Uskrsnuća Gospodinova (Uskrs) do Pedesetnice (Duhovi), dakle u svemu 50 dana.

Nešto više o vazmenim (uskrsnim) nazivima - simbolima vidi u daljnjem prilogu. Dobro je to proučiti kako bismo 'sebi' i drugima mogli bolje protumačiti što oni znače.