UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE, VELIKA GOSPA, 15. kolovoza 2022. Slavno se o tebi zbori, Marijo; danas si uzdignuta nad sve zborove anđela i s Kristom si dovijeka u slavlju!

Ovo su riječi 'Ulazne pjesme' na misi bdijenja uoči svetkovine Uznesenja Marijina ili, kako obično kažemo, Velike Gospe. Navedimo odmah riječi Drugoga vatikanskoga koncila (početkom šezdesetih godina) koje odlično oslikavaju veličinu Marije, Majke Isusove i razlog su da je kršćani tako svečano trajno, a osobito danas, slave: "Marija, Isusova Majka, tijelom i dušom proslavljena na nebu, slika je i početak Crkve kakva ima biti u budućnosti ... Crkva se u Mariji divi i uzvisuje najodličniji plod otkupljenja, i u njoj s radošću promatra, kao u najčistijoj slici, ono što sama želi da bude i nada se da će biti." A to znači da, slijedeći Marijin primjer, svaki čovjek ima šansu da bude proslavljen. A to je ono najbitnije što nam treba.

Vratimo se, na trenutak, kako je do toga došlo. Odmah možemo reći da se na Mariji ostvarilo ono što je rekla njezina rođakinja Elizabeta (koja nosila, makar u starosti, u utrobi začeto dijete, Ivana Krstitelja) kada joj je Marija došla u posjet i radi pomoći: "Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina". A to se odnosi na događaj kada je Marija pristala na Božju ponudu, preko anđela, da bude majka Spasiteljeva. I uznesenje koje se danas slavi jest završna točka Božjega 'blagoslova' Marije, koji je imao kao odjek vjeru u Mariji. Blaženstvo je dijeljenje Božje blizine, zajedništva i istinskog života u cjelini.

Svetkovinom Marijina uznesenja spominjemo da je čitavo Marijino 'biće', sve ono što je ona postala u razdoblju i poretku vjere uzeto u nebo, u poredak 'gledanja Boga', blaženstva zbog direktne i pune Božje nazočnosti. Danas se potvrđuje istinitost Marijinih riječi "Veliča duša moja Gospodina ..." (što ih je izrekla u vrijeme pohoda Elizabeti), jer je uznesenje na neki način ispunjenje nada sadržanih u tom himnu. Pri tome je važno imati na umu i činjenicu tko je uznesen odnosno uzvišen: to je Marija, ali kao predstavnica svih Božjih 'siromaha' kojih je jedini oslonac Bog. Sa 'siromasima' (onima koji osjećaju potrebu nečega višega, nečega što jedino može život osmisliti) Bog može nešto izvesti, može ih uzvisiti, može ih učiniti blaženima, jer se oni njemu utječu, njega su potrebni, njemu dopuštaju da pokaže 'snagu svoje mišice' (kako govori himan).

Zato je današnji blagdan prvenstveni spomen i slavlje "velikih Božjih djela", kako kaže evanđelje današnje nedjelje, odnosno Boga koji k sebi uzima sve što je vrijedno da ne bi propalo, odnosno da bude ugrađeno u njegovo kraljevstvo. Naime, to je bitno imati pred očima ako vidimo da bi smrt htjela satrti sve što je ljudski vrijedno i plemenito. Drugim riječima, željela bi da se ljudski napori, nastojanja, pothvati pretvore u ništavilo. Ali Božje savezništvo s ljudima jače je od te smrtne sile. Tome je dokaz i Marijino uznesenje.

U pozadini Marijina Uznesenja stoji jedan presudniji događaj, a to je Isusovo uskrsnuće. Naime, po Isusovu uskrsnuću u svijet je ušla sila koja će i mrtve moći uskrsavati i sve lijepo i dobro 'uznositi u nebo'. U tom prvom uskrsnuću naznačena je i sadržana snaga da "u Kristu" mogu "svi biti oživljeni".

Marijino uznesenje nije samo pojedinačni 'slučaj'. Nije joj se uznesenje dogodilo kao nekom izoliranome biću i životu nego kao članu Crkve - dapače, kao 'tipu' Crkve. Njezino uznesenje je događaj koji cilja na čitavu Crkvu odnosno ima u vidu "sve koji su Kristovi". Time je događaj njezina uznesenja ujedno najava konačnoga odredišta svih Kristovih.

Presudno je pitanje koliko će i sami kršćani, od kojih će mnogi pohrliti u njezina svetišta, biti svjesni prethodno iznesenih evanđeoskih činjenica, odnosno da je Marija "putokaz nade i utjehe putničkome narodu", kako kaže današnje Predslovlje. Zar ta nada, taj putokaz, nisu sve potrebniji današnjim ljudima, počevši od samih kršćana, posebice onih koji su svoju vjeru sveli na koliko 'sve praznijih' običaja? Da, današnjem čovjeku, suočenom s tolikim krizama, čovjeku koji izgleda kao da da se 'naprosto gubi', potrebne su ta vjera i nada koje su resile Mariju i dovela je do uznesenja, do vječne proslave. Ali uvjet za to jest da čovjek, poput Marije, bude što povezaniji sa Isusom Kristom, da sluša njegovu riječ koja upućuje na činjenicu da po njemu Bog čovjeku priopćava svoj život. Jedino se s Kristom može pobijediti zlo i grijeh i, što je najbitnije, nadvladati i samu smrt i ući posvema u Očevu slavu.

Konačno, u Marijinu uznesenju možemo gledati i našu 'sudbinu' odnosno cilj našega zemnog putovanja. Jer na svijetu smo zato da se potpuno ostvarimo, da jednom budemo 'u Bogu'. Zato je svetkovina Marijina Uznesenja svetkovina vjere, nade i pouzdanja što nam govori da je sve istinski ljudsko, sve dobro i lijepo Bogu drago i da on ne dopušta da to propadne. Potreban nam je Božji Duh, Duh Sveti, kao Mariji, da nas hrabri da uviđamo smisao svih naših napora pa i trpljenja, da ne smalakšemo u protivštinama. Marija je velika jer se u potpunosti otvorila Božjim obećanjima i njegovoj trajnoj prisutnosti, i u najtežim časovima.

Žena, 'zaodjenuta suncem' (u današnjem misnom čitanju) je Marija, kao slika Crkve. Njezino dijete nije samo Krist već i otajstveno Tijelo kojega smo mi udovi, cijela Crkva. Zmaj, o kojemu je riječ, jest đavao kojega je zauvijek pobijedio Krist, novi Adam, i Marija, nova Eva, makar se čini da se je 'razjaren' danas još više razmahao, i putem ratova i lažnih životnih teorija. Slijedeći Mariju, koja nas vodi Isusu, možemo opstati, biti neporaženi, makar nam se to činilo gotovo nevjerojatnim. Pa i Marija je izrazila bojazan kada joj je anđeo došao navijestiti da će biti Majka Isusova. Ali je ubrzo uvidjela da bez oslonjenosti na Boga život nema smisla. I povjerovala je, te je tada i tijekom cijeloga života bila 'velika'. I danas "Velika Gospa".

Ne propada nikad onaj koga Bog ljubi. U Bogu, u njegovu sjećanju i ljubavi ne živi samo naša sjena, nego smo u njemu, u njegovoj stvaralačkoj ljubavi očuvani i besmrtni mi u svom pravom i cjelovitom biću, poput Marije.

Put Uznesenja

"Podaj nam, molimo, da uvijek težimo za onim što je gore te budemo sudionici njezine slave" (misna molitva na svetkovinu Velike Gospe).

Pozvao si nas na uski put,

kojim je hodila tvoja Mati.

A taj put si - Ti.

Po kruhu i vinu, po Tijelu i Krvi

Ti k nama dolaziš i mi smo u Tebi.

Sebe si nam dao kao put,

kojim je hodila Tvoja Mati.

A taj put je - križ!

Po kruhu i vinu, po Tijelu i Krvi,

on se nama primiče i pod njim ćemo ići.

On uznosi u Slavu ondje je tvoja Mati

i - nas očekuje.

Miris njezina bića

Prema sirijskoj legendi iz 5. stoljeća Mariju su nakon smrti pokopali u grob u stijeni. Kad su nakon tri dana došli da pomažu tijelo dragocjenim pomastima, umjesto mrtvog tijela našli su mirisno cvijeće.

To je lijep odgovor na pitanje: što nam je ostalo od Marije? A taj odgovor bi glasio: miris njezina bića. Marija je u ozračju Crkve, Crkve koja je posve uz Gospodina. Miris njezine nazočnosti se umnogostručio. Taj privlačni miris struji na tisuće mjesta u Crkvi gdje su ljudi spremni služiti Bogu poput ove jedinstvene Žene, naše Majke.