V E L I K I P E T A K

Ovaj dan je Spomendan Isusove muke i smrti. Toga dana ne slavi se Euharistija (Misa). Od davnina vjernici taj dan poste, čime žele pokazati svoj udio u Kristovoj muci.

Uz biblijska čitanja, osobito čitanje ili pjevanje Muke po Ivanu, u središtu pažnje je više molitvenih zaziva na razne nakane, a posebno 'otkrivanje' i čašćenje Kristova križa, simbola poniženja ali i pobjede. Na kraju se vrši Pričest od 'čestica' koje su ostale od Mise Velikoga četvrtka.

Običaj zastiranja križa nastao je u 10. stoljeću. Na početku vremena Muke (u nedjelju prije Cvjetnice) zakrivaju se svi kipovi i slike u crkvi koji podsjećaju na slavnoga Krista. Time se hoće pokazati Isusovo poniženje u muci.

ŠTO JE NUŽNO IMATI NA PAMETI?

Isusov križni put zapravo je pobjedonosni pohod, a križ njegovo prijestolje. U isto vrijeme Isus je Sluga-patnik, pritisnut našim grijesima, ali još više Kralj koji dovršuje svoje poslanje ljubavi. A, zanimljivo, za neke bio je silan znak 'određeni stres čuđenja-divljenja', i to jednoga od razbojnika i rimskog službenika-satnika (prisutnog po službenoj dužnosti).

Isus je potpuno svjesno očekivao 'čas muke' (čas tame), koja predstavlja one koji ne znaju što čine kada Isusa hapse i razapinju. I dok su neki, konkretno apostol Petar, htjeli Isusa 'spasiti' da ne bude 'predan', Isus (iako krvlju oznojen) prekorava ga, čime otvoreno izražava želju Očevu da iskaže Božju ljubav prema čovjeku do kraja. A to će se pokazati prigodom razapinjanja. Vojnici mu probijaju rebro iz kojega potiče voda i krv, simbol sakramenata po kojima spasenjska djelotvornost njegove žrtve dostiže sve ljude - Simbol Božje ljubavi.

Na kraju, važno je znati i živjeti: apostol Ivan ne opisuje Muku Isusovu kao okrutno zagonetan događaj. Naprotiv Isusova muka izrasta iz njegova djelovanja kao iz borbe svjetla protiv tame. Muka je pobjedonosni zaključak ove borbe. Eto primjera, i snage, svima koji se zalažu za dobro, makar često 'dobivaju po glavi', čak i od svojih najbližih.

MALI, VRLO NALI OSTAK!

apostol Ivan promatra Isusovu Muku kao uzvišenje, makar je u tome času to shvatila samo jedna šačica prisutnih Isusovih prijatelja, osobito Majke Marije, apostola Ivana, nekih žena.... Uvijek nas zadivljuje ta mala šačica, doista nekolicina vjernik. Matej spominje "mnoge žene", a nekima je zabilježio i imena. Svaka im čast! Žene su često hrabrije od muškaraca, nisu se bojale da bi mogle i 'stradati' jer su vjerne (plačući) i Raspetome. A od učenika, dakle, samo jedan, Ivan. To nas ispunja molitvom. "U tvom društvu s tobom stati, s tobom jade jadovati - želja mi je jedinma!" Molitva za obnovljenu vjernost Isusu, za vjernost do kraja - evo nam posljednjeg nadahnuća Isusove muke. I ovi posljednji vjernici postati će prvi vjerovjesnici Isusova Uskrsnuća. Ljubav ih je zadržala do kraja Muke, ljubav će ijh probuditi za prvu ljubav uskrsnog jutra. I još nešto! Počeo je novi svijet! : iz Isusove smrti - taikve smrti - niknula je prava vjera novih učenika. - Spomenimo da je među njima neimenovani satnik. Neki misle da je to onaj isti koji je napojio na smrt žednog Umirućeg i koji mu je zbog provjere smrti kopljem probo bok. Predaja ga zove Longin (Dugonja), kao da ga i tijelom produžuje u toj milosrdnoj gesti. Bila je to jedinstvena smrt, smrt-svjedočanstvo koja je izazvala satnikovu vjeroispovijest. Liturgija želi da mi danas, za cijelu godinu, u srcu pobudimo tu istu vjeru: "Doista, ovaj bijaše - jest - Sin Božji.

Dobro je primijetiti da će u mnogim župama i na današnji dan, u vrijeme spominjanja Isusove Muke biti malen broj vjernika, kao i inače na nedjeljnim okupljanjima u spomenčinu njegova uskrsnuća. Ta 'mala šačica vjernika' je slika one pod Isusovim križem. Ali pozvana je da, poput one, svojom vjerom i hrabrošću podržava i raznosi vijest o Isusovoj smrti iz ljubavi prema nama, a posebice o njegovu Uskrsnuću - On je živ. Zato ne treba zanemariti takve 'male šačice', ali radeći na tome da, ne samo riječju nego i životom, budu zaista 'kvasac' vjere u sve nevjernijem svijetu. Jer mnogi koji su do jučer pozdravljali slavodobitnoga Krista sa 'Hosana' (Pomozi - Spasi nas, dakle, !) danas su na nekom križnom putu u ne znam čije ime spremni vikati "Raspni!" - svećeniku, Crkvi koja nije ispunila njihove interese!

HIMNA KRIŽU

Sve si k sebi privukao!

Čudesne li snage Križa! neizrecive li slave Križa!

Sve si k sebi privukao, Gospodine, kada si uk onom danu raširio svoje ruke prema nevjernome i otpornome narodu i sav je svijet naučio priznavati tvoje Veličanstvo.

Sve si k sebi privukao, Gospodine, kada su sva počela svijeta izrekla osudu da opovrgnu zločin tvojih osuditelja: pomrčala su svjetlila nebeska, dan se prometnuo u noć, zemlja je uzdrhtala s neobičnog potresa i sve se stvorenje susteglo da posluži tim nesmiljenim ljudima.

Sve si k sebi privukao, Gospodine, kada se razderao hramski zastor kada se Svetinja nad svetinjama odrekla službe nedostojnih služitelja da bi slika prešla u zbilju, proroštvo u očevidnost, zakon u Evanđelje.

Sve si k seb i privukao, Gospodine, kada je Misterij što se skrivao u židovskom Hramu pod velom nagovještaja u potpunosti razotkrio svemu svijetu da ga sa svom bogoljubnošću slave svi narodi.

VEČERNJI SUSRET

Isuse, dođoh Ti reći, kako me u grlu guši,

od isplakanih suza kako me boli u duši.

Dođoh Ti šaptat kako mi križ izrani rame

i kako ga teško nosim

jer je pretežak za me.

Dođoh Ti se tužit u suton ovoga dana,

jer me odviše peče i boli ova rana.

Kleknuh da Ti se jadam,

ali me zbuni tvoje raspelo.

Žižak Ti osvijetli lice,

raspeto, presveto Tijelo.

U suzama, izmučen, izboden, raspet i sȃm,

O, Bože, što da se tužim,

pa mene je pred Tobom sram.

Gle, Ti nijemo šutiš,

nikome se potužio nisi,

A Tvoje presveto Tijelo

stravično na križu visi.

Probodene noge i ruke,

probodeno je srce Tvoje.

Kako je tuga tvoja teška

i sitne boli moje.

Isuse, dođoh ti se jadat u suton ovoga dana,

al' motreć Tebe, iščeznu moja rana.