VELIKA SUBOTA

Problem 'obiteljske žurbe' i smanjenje mogućnosti za ono 'što je bitno

To je dan kada većina ljudi (pogotovo onih koji su zaposleni) mora izvršiti završne kućne pripreme za slavlje velikih blagdana - svetkovine Uskrsa i, razumljivo je, da mnogima ovi dani proteknu nekako 'u žurbi'. Jer tu spada i priprema određenih jela (gdje je moguće) kao što je 'šunka', 'bojanje jaja' i dr., što se nosi na večernje Bdijenje (na blagoslov).

Međutim, prevelika briga za sređivanje više stvari na svoj način umanjuje kršćansku svijest što se zapravo slavi. Zato je potrebno nekako 'razrijediti' neke poslove kroz tjedan da sve ne dođe 'u zadnji čas'. Važno je povremeno se prisjetiti zašto se sve radi, ne samo s materijalnog stajališta (jelo, blagovanje) nego u prvome redu čega kršćani trebaju biti svjesniji.

Velika subota bi na neki način trebala biti dan s 'manje buke', što uključuje i smanjivanje neke 'bučnije glazbe', pogotovo onih sadržaja koji čovjeka vode u sasvim nekom drugom pravcu. Moglo bi se reći da bi to trebao biti dan 'tihe žalosti', u svijesti da 'to nije kraj', jer slijedi uskrsnuće. A što se tiče posta, prema novim propisima na Veliku subotu prepušta se svakome da se sam odluči (dan posta je Veliki petak) i ne prepusti pretjeranom jelu. U mislima, kao u nekom filmu, trebale bi nam navirati misli o Isusovoj muci i ukopu (grobu). Zato u nekim mjestima ljudi nalaze vremena da pođu u crkvu i poklone se Spasitelju - Križu, na mjestu gdje je (ako se to još sprema) tzv. Božjem grobu. Inače, 'pravljenje' 'Božjega groba' u više se crkvi danas ne provodi, što inače i sama liturgija ne predviđa. Želi se naglasiti da u središtu pažnje nije 'grob' nego Isus uskrsli. Jasno, ako se zadržava taj običaj, onda se on 'radi' samo za vrijeme od Velikoga petka (poslije obreda) pa do Velike subote, prije Vazmeno bdjenja. Ako neko vrijeme ostaje i dalje, onda se 'uklanja Isusovo tijelo', prije ili odmah poslije slavlja i groba ostaje 'prazan'.

U svakom slučaju, imajmo trajno na pameti da je Isus bio ponižen preko svake ljudske mjere, štoviše 'smaknut'. Zašto, pita se kršćanin? Odgovor je jasan: iz ljubavi prema nama kao što to čine svi koji se žrtvuju za drugoga (od roditelja za svoju djecu, od onih koji se brinu za teže bolesnike, u kući, bolnici ili staračkim domovima, a da i ne govorimo o onima koji daju svoje živote za druge - pomislit ćemo i na naše negdašnje branitelje, danas na Ukrajince koji se već dugo vremena žrtvuju za svoju slobodu.....

Dan je to zahvaljivanja Isusu i dobrim ljudima, kakvi i mi želimo biti, za sve žrtve, pa ćemo u tišini znati reći "Isuse, hvala ti!". Dobri ljudi, hvala vam! Isuse, i ja bih trebao više usvojiti 'svijest žrtvovanja', i to ne jer moram nego jer to vodi i prema radosti, što znači: učinio sam nešto što je lijepo i dobro za druge, čime 'liječim i svoju sebičnost'. - U svakom slučaju, u 'dnevnom trku' ne bismo smjeli nikako propustiti poneki trenutak da nam obuzmu i navedene misli.