VELIKI ČETVRTAK Misa Večere Gospodnje

Euharistijsko slavlje ove večeri posebno je svečano i potresno. Riječ je o slavljenju, odnosno spomen-činu Isusove Posljednje Večere, o činu kojim je on odlučno i neoapozivo pokazao da predaje svoj život za nas, a to pretpostavlja i prihvaćanje smrti iz ljubavi prema nama i svemu svijetu. Te Večeri ustanovljuje poseban čin-sakrament, koji je slavlje njegove muke, smrti i uskrsnuća, te ovlašćuje svoje učenike/apostole za poslužitelje toga čina kroz sve vjekove, što znači da se time ustanovljuje i poseban sakrament svetoga Reda - svećeništva.

Isusova je živa želja bila da to učenici ubuduće ne shvate samo kao neki obred, makar i najsvečanije složen i proslavljen, već kao produbljenje veza međusobne ljubavi s njime i ljudi međusobno, a čega nema bez spremnosti za služenje jedni drugima. Otud i značenje njegova čina 'pranja nogu' apostolima prije nego će im ostaviti sebe pod prilikama 'kruha i vina'. Apostoli su bili zbunjeni ali na kraju i ganuti kada su vidjeli da im Isus želi 'prati' noge u znak služenja, 'sagibanja' pred potrebama (nevoljama) svake vrste. Isusovo poniženje ići će već poslije Večere još i dalje, jer će biti uhvaćen, suđen i sutradan raspet na Križu. Kojeg li zornog primjera! Služenje iz ljubavi. I tko te ljubavi nema ne može biti u službi Isusa Krista, ne može biti navjestitelj novoga Saveza Boga i čovjeka! Otud i običaj, gdje je to moguće, da svećenik poslije propovijedi na Misi Večere Gospodnje 'pere noge' skupini muškaraca koji predstavljaju 12 apostola.

Već će se apostol Pavao 'tužiti' na kršćane u Korintu da počinju površno shvaćati Večeru Gospodnju, odnosno da se zanemaruje temeljni sadržaj toga slavlja, a što se događalo i kroz stoljeća, sve do danas. Zašto? Zato što nije dovoljno slaviti obred u crkvi, već Isusovu ljubav treba iskazivati u svakodnevnom životu, najprije u obitelji, osobito prema svima koji su potrebniji naše ljubavi. To je, nažalost, razlog velikoga 'nesporazuma' kršćana i Isusa. Jer dok govori da ljubimo jedni druge kao što je on nas ljubio i ljubi, mi sve to pretvaramo u ceremonije, obrede i slavlja, misleći da je to dovoljno za iskazivanje časti Bogu. I zato naše Mise postaju sve manje 'zanimljive', jer često nisu dovoljan odraz onoga kako bi trebao izgledati naš svakodnevni život, a to je služenje jednih drugih, umjesto nadmetanje, prepirka, svađa, podvala svake vrste, od osobne, obiteljske i mjesne sve do nacionalne i internacionalne razine. Otud zlo, sve to ratovanja (i danas), i kršćanske protiv kršćanske zemlje. Koje li ironije! Što smo 'napravili' od svojega kršćanstva?

Što nam je činiti? Vratiti se 'izvorima' Posljednje večere kada se Isus počinje na silno vidljiv način darivati za svoje učenike, za sve ljude. On želi s njima sklopiti Novi savez, i to u 'vlastitoj krvi', u predanju svoga života (svoje krvi) za život svijeta. I zato će reći "Novu vam zapovijed dajem da ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio. Po tom će svijet spoznati da ste moji učenici, ako budete imali ljubavi jedni za druge."

Bez ovakve ljubavi sve drugo na neki način postaje besmisleno, pa i naši kršćanski obredi, naše Mise. Možda će ova misao neke iznenaditi. Ali ne možemo drugačije činiti i postupati nego što je Isus rekao. Ipak, računao jer na našu slabost. I zato nam se 'daje', zato nam kaže "Uzmite jedite ovo je Tijelo moje ... Uzmite pijte ovo je Krv moja novoga i vječnoga saveza koja se prolijeva za sve ljude na otpuštenje grijeha." Daje nam se u pričesti, da bismo usvojili (upili) njegovu ljubav i širili je gdje god se nađemo. Bez toga ne možemo izdržati u ljubavi, osobito kada nas pogode nevolje, kada nas izdaju i naši prijatelji (kao Juda Isusa), kada vidimo da se isplati 'činiti dobro' makar nam drugi, i naši najbliži, 'vraćaju zlo'.

Glavni i prebogati simboli - temelj obiteljskog života

To su kruh i vino, inače osnovna hrana za život, popudbina na životnome putu, znakovi uzdržavanja života u najširem smislu. Zanimljivo je ovdje prisjetiti se da jedan od strahova zbog rata u Ukrajini jest i 'pomanjkanje kruha', jer je ta zemlja jedna od najvećih 'žitnica svijeta'.

Budući da je kruh nastao od mnogih zrna žita, ima veliko značenje za obiteljski život koji je 'sabran u jedno', jedni drugima 'kruh'. A označuje i Crkvu od mnogih pojedinaca u konkretnoj župnoj zajednici. Slična je i simbolika vina koje nastaje od mnogih bobica grožđa. Vino je na Istoku slatko jer je hranjivo i podražajno, ako se umjereno pije. Sastavni je dio obroka mediteranaca, štoviše svečanost je bez njega nezamisliva. Ono je simbol radosti.

U Euharistiji (na Misi) ova dva simbola - kruha i vina - postaju ono što označuju: božanska hrana i božansko piće, Tijelo i Krv Kristova - kako je to Krist sam htio na Posljednjoj večeri.

Nakon Mise u crkvi se sa glavnoga oltara skidaju svi pokrovi i ukrasi (u znak Isusova poniženja, osiromašenja, svlačenja u zadnjim časovima njegova života sa strane onih koji ga nisu mogli podnijeti) i počinje 'Getsemanska ura' kao spomen (sjećanje) na Isusovo krvavo znojenje u Maslinskom vrtu, na hapšenje koje je uslijedilo nakon Judine izdaje. Glavni bi sadržaj 'zadržavanja' u crkvi trebao biti ispunjen razmišljanjem na temelju Isusovih Oproštajnih govora prije muke i smrti (na Posljednjoj večeri) i o izvještaju o zbivanjima u Getsemanskom vrtu.

U tome razmišljanju imamo pred očima i naše 'getsemanske ure', kao i 'ure' sviju onih koji pate na razne načine. Jer smo tada sa Isusom i on će biti s nama na našemu 'križnome putu'.

MISLI DANA

Isus je u Maslinskom vrtu, ne u vrtu naslada kao prvi Adam,

gdje je ovaj upropastio sebe i sav ljudski rod

nego u vrtu muka gdje je spasio sebe i sav ljudski rod.

Isus traži društvo i olakšanje u ljudi ... Ali ih ne nalazi, jer njegovi učenici drijemaju. Isus će biti u agoniji do kraja svijeta, ne smijemo za to vrijeme spavati.

Mislio sam na tebe u svojoj agoniji, prolio sam mnogu kap krvi za tebe.

Ja sam ti veći prijatelj od svakoga, učinio sam za te više no itko.

Nitko ne bi trpio što sam ja pretrpio od tebe.

Kad bi spoznao svoje grijehe, srce bi ti puklo.

Na Posljednjoj je večeri darovao za pričest sebe kao smrtnika, učenicima u Emaus kao uskrsla, cijeloj Crkvi kao uzašla.