Zašto treba vjerovati u Boga da bih iskusio njegovu pomoć?

Kaže se da su obično vjernici oni koji iskuse Božju pomoć. Ali ima ljudi koji su tek na pragu vjerovanja kad najednom osjete - a da još ne vjeruju - da im je pružena pomoć za koju nemaju objašnjenja. Tada osjete zadivljeni pred čudom. I to čudo navodi ih da uzvjeruju u Božju pomoć.

Tako se Bog obratio već mnogim ljudima i svojom ih nenadanom pomoći pozvao na obraćenje. Naravno, neki su ljudi iskusili tu pomoć ali je nisu povezali s bogom. Oni pripisuju pomoć slučaju ili vlastitim promišljanjima i strategijama. Dakako, i to je moguće. Ali time život nije vrjedniji življenja nego dapače siromašniji i jadniji.

No Bog ne pomaže samo onima koji u nj vjeruju. U svojoj brizi on nikoga ne izostavlja. Isus kaže da Bog svojim suncem obasjava zle i dobre i pušta kišu da pada pravednicima i nepravednicima (vidi: Matej, 5, 45). Ako iscjeljenje svoje bolesti ili to što sam izbjegao nesreću pripisujem samo slučaju, onda moj život gubi na dubini. Tada uopće ne znam kome trebam zahvaliti za spasenje. Onda se sve događa jednostavno tako a moglo bi biti i posve drukčije. Ako je sve samo slučaj, onda moj život gubi smisao i sve postaje apsurdno, zbrkano i besmisleno.