Vjera ima različite aspekte. Odrasli smo u vjerskom sustavu koji smo prihvatili ne samo kroz crkveni nauk nego i življenjem vjera naših predaka. S vjerskom smo tradicijom stekli određenu sigurnost. Sama tradicija već daje niz odgovora na pitanja koja su ljudi odvajkada postavljali. Ona nam pokazuje kako možemo reagirati na izazove života, na bolest...
Nema među ljudima, među stvorenjima, nema nad čovjekom nekoga tko bi stekao božanski privilegij, tko bi mogao 'bogovati'. I kralj je samo sluga.
Zar se Boga moramo plašiti? A i jedan od 'darova Duha Svetoga' na sakramentu potvrde zove se 'Strah Božji' - kako to shvatiti?
Vjerska spoznaja o tome da je Bog jedini Bog bitna je spoznaja. kad se kaže da 'nema drugih bogova', Biblija to poručuje veoma ozbiljno. nema drugih bogova. On je jedan i jedini je, i On je naš Otac.
Naravno, u molitvi kažemo Bogu što nas muči. Ali pritom Boga ne smijemo shvaćati kao susjeda, nekog čovjeka koji nam daje izravne i čujne odgovore. Međutim, sama pčomisao da sjedimo pred Bogom i otvaramo mu srce, već nam čini dobro. U molitvi govorimo Bogu. Uvijek smo povezani s jednim Ti, pa i kad nam je to Ti uskraćeno doživjeti (čuti)....
Da, Bog je jako zainteresiran za naše nevolje, makar nam se katkad čini da su i Bogu naše jadikovke suvišne, jer on nikada ne gubi strpljenje. Pred njim možemo biti onakvi kakvi jesmo, pa i s našim molbama i žalbama i jadikovkama.
Ako pažljivo čitamo Bibliju vidjet ćemo kako Bog nije silan po tome da je stvorio svijet, zviježđa. Da i to, ali na tome nije glavni naglasak. Bog se najviše očituje kao 'sasvim Drugi' i drugačiji od svega što se događa po tome što je bogat milosrđem, što nema mjere u praštanju.
Ima nešto po čemu se prepoznaje gdje je među nama ljudima Bog na djelu, gdje se događa Božje djelo. Ako čitamo Stari i Novi zavjet i sve što se u prošlosti događalo, naći ćemo mnoge raspoznajne znakove ili mjerila po kojima ćemo to otkrivati. Toga ima obilje u cijeloj Bibliji. Ali uvijek svrši nekako na jedno: raspoznat ćete gdje se...
Mnogi se slažu u tvrdnji da je svojevrsni početak bezbožnosti kada se sve mora vrtjeti oko 'ja', ja, ja, i opet ja.
U kršćanskom je životu Isus Krist jedini 'kamen međaš'. A vjerovati u Isus Krista znači zakoraknuti njegovim putem. A to znači nadići ono u čemu smo se zatekli, promijeniti stare odnose, stare navike, stara ponašanja, i početi stvarati sasvim nešto novo, bez čega nas ne bi bilo.
